Video
Iznenađujuća pobjeda Flavija Bolsonara, nove zvijezde brazilske desnice, u prvom krugu predsjedničkih izbora u Brazilu u nedjelju dala je dodatni podsticaj Trampovom projektu preoblikovanja zapadne hemisfere prema njegovom političkom modelu, piše CNN.
Populisti desnice takođe su u usponu u Evropi, podstaknuti istim neuspjehom političkih lidera u drugim zemljama da se izbore sa troškovima života i sprovedu obećane promjene koji opterećuje i republikance u SAD uoči približavanja izbora za Kongres na polovini mandata.
Radikalno antiimigraciona Alternativa za Njemačku (AfD) ubrzano se pretvara u političku snagu na nacionalnom nivou, dok vlada njemačkog kancelara Fridriha Merca stagnira. Liderka francuske krajnje desnice Marin Le Pen vodi u anketama uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine.
Ove stranke nijesu Trampove kopije, a neke su postojale i prije njegovog pokreta MAGA. Ipak, njegov uspon na vlast i sposobnost da opstane na političkoj sceni predstavljaju im inspiraciju.
Trampova administracija otvoreno podržava i svoje nacionalističke saveznike koji prijete da svrgnu centrističke evropske lidere sa kojima se predsjednik sastaje na međunarodnim samitima.
Mnoge stranke krajnje desnice dijele populistički duh koji je bio pokretačka snaga Trampovih iznenađujućih kampanja 2016. i 2024. godine, prihvatajući protekcionističku ekonomsku politiku i oponašajući njegov neprijateljski stav prema elitama, globalizaciji i masovnoj imigraciji.
Bilo bi ironično kada bi desničarski populisti dostigli vrhunac u drugim djelovima svijeta upravo u trenutku kada Trampova politička zvijezda počinje da blijedi. Ipak, Tramp teško da je predsjednik bez političke snage i mogao bi da slijedi primjer drugih predsjednika u drugom mandatu koji su agresivno nastojali da oblikuju svoje nasljeđe u svijetu prije nego što napuste vlast.
Snaga konzervativnog populizma dovela je lidere poput kanadskog premijera Marka Karnija i njegovog novog britanskog kolege Endija Bernama pred svojevrsni prelomni trenutak.
Obojica predvode pokušaj političkog odgovora tako što usvajaju retoriku i programe osmišljene da obuzdaju desnicu i ojačaju umjerenu, centrističku vlast.
Međutim, čini se da Trampovi nagli politički zaokreti podstiču i drugačiju reakciju, naročito u Sjedinjenim Državama, gdje uspjeh demokratskih socijalista na pojedinim unutarstranačkim izborima najavljuje novi talas ljevičarskog populizma.
Iznenađujući rezultat u Brazilu
Bolsonaro je najstariji sin Trampovog saveznika i bivšeg brazilskog predsjednika Žaira Bolsonara, koji je zatvoren nakon što je osuđen zbog planiranja državnog udara protiv aktuelnog brazilskog lidera Luisa Inacija Lula da Silve, nakon opštih izbora 2022. godine.
Lula ima samo tri nedjelje da pokuša da preokrene situaciju i spriječi da se najveća demokratija Latinske Amerike dodatno pomjeri udesno.
Tramp će imati veliki uticaj na drugi krug izbora, nakon što su demokratski senatori Džin Šahin, Tim Kejn i Piter Velč prošlog mjeseca uputili pismo državnom sekretaru Marku Rubiju, optuživši administraciju da carinama i ekonomskim sankcijama pokušava da se umiješa u demokratiju Brazila.
Tramp je, u međuvremenu, komentarisao nedjeljne izbore u Brazilu dovodeći u pitanje američku demokratiju i ističući da je glasalo 125 miliona ljudi, a da su rezultati objavljeni istog dana, za razliku od nekih saveznih država SAD. „GLASANJE U AMERICI JE KORUMPIRANO!!!“, napisao je.
Iznenađujući uspon Bolsonara mlađeg uslijedio je nakon uspjeha Abelarda de la Esprijelje, desničarskog autsajdera koji je početkom ove godine pobijedio na predsjedničkim izborima u Kolumbiji. Konzervativne vlade bliske Bijeloj kući sada su na vlasti i u Kostariki, nakon pobjede populistkinje Laure Fernandez Delgado, kao i u Salvadoru, Čileu i Hondurasu.
U Argentini je predsjednik Havijer Milej, Trampov sljedbenik koji je Ilonu Masku poklonio motornu testeru na jednoj konzervativnoj konferenciji, imao koristi od ponude za valutni svop vrijedne 20 milijardi dolara, koju je Tramp uslovio podrškom birača njegovoj stranci na parlamentarnim izborima.
Tramp takođe širi svoj uticaj u regionu podržavajući ljevičarski autoritarni režim u Venecueli, dok istovremeno sklapa sporazume o izvozu nafte koje kritičari nazivaju imperijalističkom pljačkom 21. vijeka.
Novi populistički talas u Evropi
Populistički talas bi sljedeće godine mogao da podigne jednu od najdugovječnijih figura desničarskog nacionalističkog pokreta u Francuskoj, nakon tri prethodna neuspješna pokušaja da osvoji predsjednički mandat.
Marin Le Pen je u prethodnim izborima gubila u drugom krugu, jer su se birači ujedinjavali oko umjerenijih kandidata. Međutim, urušavanje etabliranih stranaka desnog i lijevog centra moglo bi da znači da će se u drugom krugu suočiti sa ljevičarskim populistom Žan-Likom Melanšonom za koga se trenutno očekuje da bi ga pobijedila.
Le Pen je preoblikovala svoju stranku Nacionalno okupljanje, koja je nastala iz Nacionalnog fronta njenog oca Žan-Marija Le Pena. Ipak, ona i dalje zastupa nacionalističku, antiimigracionu i protekcionističku politiku, kao i protivljenje Evropskoj uniji. Bila bi najdesničarskija francuska predsjednica modernog doba i uzdrmala bi političke strukture u Parizu i Briselu, kao što je Tramp učinio u Vašingtonu.
Evropske centrističke snage još više su zabrinute zbog AfD-a, jer krajnje desničarske stranke u Njemačkoj izazivaju posebnu pažnju, imajući u vidu da ta zemlja već 80 godina pokušava da se suoči sa sramotom nacizma.
AfD je desnije pozicioniran od Le Pen i pokreta MAGA, a njegovi kritičari ga optužuju za istorijski revizionizam, antisemitizam i etnonacionalizam. Ipak, AfD je sada druga najveća pojedinačna stranka u njemačkom saveznom parlamentu.
Potpredsjednik SAD Džej Di Vens izazvao je bijes među Evropljanima 2025. godine kada se u Minhenu sastao sa liderkom AfD-a Alis Vajdel, istovremeno upozoravajući da imigracija uništava zapadnu civilizaciju.
Prošlog mjeseca, Tramp je na društvenim mrežama podržao AfD nakon ubjedljive pobjede stranke u pokrajini Saksoniji-Anhalt, napisavši: „ONI SU U USPONU i više neće to da trpe!“
Tramp odavno pokušava da se nametne kao lider globalnog populizma. Tako je, na primjer, 2016. tvrdio da je on „pozvao“ Britance da glasaju za izlazak iz EU, što je bilo nagovještaj njegovog sopstvenog populističkog uspona do predsjedničke funkcije nekoliko mjeseci kasnije.
Međutim, nije uvijek uspijevao da ostvari ono što je želio. Mađarski premijer Viktor Orban, krajnje desničarski heroj pokreta MAGA, ove godine je izgubio vlast uprkos Trampovim pokušajima da mu pomogne.
A odnosi predsjednika sa drugom konzervativnom populistkinjom, italijanskom premijerkom Đorđom Meloni, pogoršali su se zbog rata sa Iranom i njegove tvrdnje da ga je ona „molila“ za zajednički selfi.
Organizuje se kontrapopulistički pokret
Karni je odgovorio na Trampove zahtjeve da Kanada postane 51. savezna država tako što se pojavio kao neformalni lider zapadnih demokratija, u ulozi koju je Tramp napustio. U januaru je upozorio da „u vrijeme rastućeg populizma i etničkog nacionalizma, Kanada može pokazati kako različitost može biti snaga, a ne slabost“.
Bernam je u govoru na godišnjoj konferenciji Laburističke stranke prošle nedjelje govorio o nezadovoljstvu koje proizlazi iz ekonomskog propadanja i podstiče desničarski populizam. On je okrivio „britansku desnicu“, počevši od vlada Margaret Tačer tokom 1980-ih, za podsticanje deregulacije, deindustrijalizacije i privatizacije.
Međutim, ako Bernam ne uspije, Trampov populistički saveznik i lider stranke Reform UK Najdžel Faraž čeka priliku da preuzme inicijativu.
Bernam pomalo podsjeća na bivšeg predsjednika Džoa Bajdena, koji je pokušavao da oslabi trampizam u propadajućim postindustrijskim oblastima kroz velike infrastrukturne projekte i zakone o socijalnoj potrošnji.
Ali Bajden je dugo potcjenjivao razmjere tog zadatka. Još 2012. godine rekao je da očekuje da će „groznica“ radikalnog konzervativizma splasnuti, a kasnije je predvidio „prosvjetljenje“ unutar Republikanske stranke nakon što Tramp 2020. napusti funkciju.
Preporučeno
Populizam u Trampovom stilu može jačati i slabiti, ali njegova otpornost ukazuje na to da je sada postao trajno obilježje demokratija širom svijeta, bez obzira na to kakva politička sudbina čeka njegovog glavnog pokrovitelja.
