Kroz haške presude dokazano je da su granate na Markale ispaljivane s položaja VRS-a, ali za ove zločine nikada niko od direktnih počinilaca nije odgovarao.
Gelerima minobacačke granate od 120 mm, proizvedenom u fabrici “Krušik” u Valjevu (Srbija), ispaljene iz pravca Trebevića, koja je eksplodirala u blizini sjevernog ulaza u Gradsku tržnicu, ubijeni su Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žig.Masakr krajem avgusta kod Gradske tržnice bio je posljednji veliki zločin Srba Radovana Karadžića u opkoljenom Sarajevu.
Dva dana poslije NATO snage predvođene SAD-om započele su vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini.
Prvi masakr na ovoj sarajevskoj pijaci dogodio se 5. februara 1994. kada su srpske snage ubile 68, a ranile 144 građanina Sarajeva.
Preporučeno