Amerika i Japan su na vrhu liste po broju usvajanja – ali sa jednom velikom razlikom. Dok je najveći broj usvojenih osoba u Americi djeca, u Japanu ona čine malecnih dva procenta svih usvajanja. Muškarci u dvadesetim i tridesetim godinama čine ostalih 98 odsto usvojenih, to jest skoro 90.000 u 2008. godini.

Zašto ima toliko odraslih usvojenih ljudi u Japanu?

Razlog se više tiče ekonomije nego velikodušnosti. Vičnost i vještina pri poslovanju nijesu pouzdano nasljedne. Zbog toga, većina porodičnih poslova uvene poslije smrti osnivača. Samo 37 kompanija pripada Le Enokjan grupi, globalnom bratsvu kompanija koje su najmanje 200 godina stare i još uvijek pod vođstvom porodice osnivača.

Dvije najstarije takve firme su Hoši, gostionica osnovana 781. godine i Kongo Gumi, firma koja se bavi gradnjom budističkih hramova, osnovana 578. godine. Obje su iz Japana.

Prije Drugog svjetskog rata, japanski običaj je nalagao da se porodično bogatstvo nasljeđuje po muškoj liniji, tradicionalno je prednost imao najstariji sin. U domaćinstvima koja su imala samo ćerke, ovo je izazvalo potrebu za usvajanjem sinova koji će nositi porodično ime i naslijediti posao. Usvojeni sin bi pretekao po pravu nasljeđivanja i biološkog sina, ako bi se ovaj pokazao kao nesposoban da bude vodi firmu.

Sa druge strane, porodice sa viškom sinova najmlađe dječake šalju na usvajanje. Veliki broj zakonitih usvajanja ide u paru sa ugovorenom ženidbom za jednu od ćerki iz porodice, pri čemu bi novi sin-zet uzimao mladino prezime. Danas postoji puno “provodadžijskih” kompanija koje sparuju dobrovoljne kandidate za usvajanje sa japanskim firmama.

Iako je japanski posleratni običaj odbacio pravo primogeniture, poslovne porodice ne mogu da se otarase ove navike. Smanjena stopa nataliteta u ovoj zemlji je za većinu firmi dodatno smanjila vjerovatnoću da će dobiti nasljednika. Stoga, šefovi često biraju sinove među svojim najboljim zaposlenima. Tojota, Suzuki, Kanon i Kadžima, građevinska firma, imaju usvojene menadžere.

Podsticaji za usvojene šefove su takođe veliki. Njihovi biološki roditelji dobijaju velike finansijske nadoknade. Biti izabran kao “mukojoši”, usvojeni sin, znači biti visoko počastvovan. Ovo otvara prostor za žestoko takmičenje između menadžera, dok u isto vrijeme osigurava pristup većem izboru talenata porodičnim kompanijama. Štaviše, istraživanja su pokazala da firme usvojenih sinova bolje posluju od firmi koje na čelu imaju krvne nasljednike.

Tako mogućnost da ih pretekne neko van porodice može takođe da bude motiv za biološke sinove da se srede i rade vrijedno.