Jedan Nobelovac je ovih dana u centru pažnje zbog svojih izjava o kraju čovječanstva. Ono što je zanimljivo je da se godina kada se ljudima predviđa kraj, poklapa sa sličnim predviđanjem velikog naučnika prije 300 godina.

Teorijski fizičar Dejvid Gros, koji je prije 22 godine podijelio Nobelovu nagradu sa Frenkom Vilčekom i Hju Dejvidom Pulicerom,  govorio je za Live Science o vrlo realnoj nuklearnoj prijetnji sa kojom se suočavamo svakodnevno, ali i o razvoju vještačke inteligencije, prenosi Trender.

Po njegovom mišljenju, male su šanse da čovječanstvo preživi posle 2060. godine.

„Čak i nakon završetka Hladnog rata, kada su postojali sporazumi o kontroli nuklearnog naoružanja, koji su danas u međuvremenu nestali, procjene su govorile da postoji jedan odsto šanse za nuklearni rat svake godine“, upozorio je Gros.

„Mislim da je realnije da je ta vjerovatnoća bliža dva odsto. To znači da svake godine imamo šansu jedan prema 50. U tom slučaju, očekivani ‘životni vijek’ čovječanstva bio bi oko 35 godina“.

Matematički modeli

Ova procjena zasniva se na matematičkim modelima sličnim onima koji se koriste za izračunavanje poluraspada radioaktivnih materijala.

Gros smatra da se situacija dodatno pogoršala u posljednje tri decenije, ukazujući na rastuće tenzije između država poput Indije, Irana i Pakistana, kao i Rusije i Ukrajine. Takođe je naglasio da u posljednjih deset godina praktično nije bilo novih sporazuma o nuklearnom naoružanju.

„Danas postoji devet nuklearnih sila“, rekao je. „Čak i tri su beskonačno komplikovanije od dvije“.

Ipak, čak i kada bi najveće svjetske sile uspjele da postignu trajni mir, to ne bi zaustavilo razvoj vještačke inteligencije.

„Međunarodni sporazumi i norme se raspadaju. Oružje postaje sve opasnije. Automatizacija, a možda uskoro i vještačka inteligencija, preuzeće kontrolu nad tim sistemima. Biće veoma teško oduprijeti se tome da AI donosi odluke, jer reaguje mnogo brže od ljudi“, upozorio je.

Opstanak čovječanstva

Na pitanje o budućnosti, Gros priznaje da ga posljednjih godina najviše zaokuplja jedno pitanje. To pitanje nije razvoj nauke, već opstanak čovječanstva.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da vještačka inteligencija ponekad „halucinira“, odnosno generiše netačne ili izmišljene odgovore.

Ipak, uprkos mračnim prognozama, Gros podsjeća da su čovječanstvo u prošlosti već uspijevalo da odgovori na globalne prijetnje zahvaljujući naučnim upozorenjima i javnoj svijesti, kao u slučaju klimatskih promjena.

„Mi smo ih stvorili, možemo ih i zaustaviti“, zaključio je, misleći na nuklearno oružje.

Njutn: 2060. ne kao kraj svijeta, već novi početak

Interesantno je da je 2060. godina bila u glavi jednog velikog naučnika prije više od 300 godina. Isak Njutn jedan je od najpoznatijih naučnika u istoriji, a nakon njegove smrti 1727. godine pronađeni su brojni zapisi u kojima je, između ostalog, zapisivao recepte za „kamen mudrosti“. Najpoznatije od svega, međutim, jeste to što je Njutn pokušao da primijeni matematičku logiku na biblijske stihove, što ga je navelo da zaključi kako bi svijet mogao da se završi 2060. godine.

Njutn je vjerovao kako 2060. godina označava povratak Hrista. Ali nije predviđao apokalipsu u vidu potpunog uništenja svijeta, već početak nove božanske ere.

Kako se dalje objašnjava, Njutn je očekivao događaje poput ratova, gladi i bolesti, ali ne kao konačni kraj, već kao uvod u veliku transformaciju svijeta. Prema njegovom viđenju, to bi bio „kraj svijeta kakav poznajemo“, pad simboličnog Vavilona i uspostavljanje kraljevstva pravednih na Zemlji, uz drugi dolazak Hrista i hiljadugodišnji period mira.

Ovakva vjerovanja spadaju u ono što se naziva milenarizam, ideja da nakon velikih potresa dolazi do fundamentalne promjene društva.