Mitrović na početku dokumenta navodi da prijavu podnosi “zbog postojanja osnova sumnje” da su Novović, Šoškić i Nikolić izvršili zloupotrebu službenog položaja, protivzakoniti uticaj, falsifikovanje službene isprave i davanje lažnog iskaza, čime već u uvodu označava da ne osporava samo pojedine poteze u postupku protiv sebe, već tvrdi da je riječ o svjesno konstruisanom predmetu, iza kojeg stoje vrh SDT-a, postupajući tužilac i vještak čiji je nalaz poslužio kao stručni temelj optužbe.

PREDMET PRAVLJEN OD POLUISTINA I “PRETPOSTAVKI”

Suština prijave, prevedena sa pravnog jezika na jezik običnog čitaoca, jeste tvrdnja da protiv Lidije Mitrović nije vođen zakonit i nepristrasan postupak, već da su iz više finansijskih predmeta i firmi birani oni podaci koji mogu da zvuče teško i kompromitujuće, dok su ostala dokumenta i objašnjenja ostavljani po strani.

“UnoŠenjem neistinitih podataka sačinio falsifikovani službeni dokument…”, piše Mitrović u krivičnoj prijavi, opisujući način na koji je, po njenim tvrdnjama, građen dio postupka protiv nje.

Na drugom mjestu tvrdi da su pojedini finansijski zaključci rađeni “pod pretpostavkom”, a ne na osnovu potpune i do kraja provjerene dokumentacije, što je za nju jedan od ključnih dokaza da je čitava konstrukcija protiv nje bila klimava od početka.

Drugim riječima, Mitrović tvrdi da nijesu svi papiri govorili protiv nje, ali da su korišćeni samo oni koji su mogli da se uklope u unaprijed postavljenu optužbu.

Najjači dio prijave nijesu političke poruke, već pokušaj da se sve pokaže kroz konkretne brojeve. Mitrović zato detaljno navodi nekoliko firmi i upoređuje iznose iz različitih izvještaja, nalaza i dokumentacije, tvrdeći da upravo tu leži srž problema.

“FINAL TRADE”: JEDAN DOKUMENT 11.846 EURA, VJEŠTAK 3.512 EURA

Za firmu “Final Trade” Mitrović navodi da je u izvještaju analitičarke Ljiljane Dakić za 03/2015. bila iskazana PDV obaveza od 11.846,45 eura, dok je u nalazu vještaka Nikolića taj iznos naveden kao 3.512,61 euro. U samoj prijavi ona te podatke upoređuje gotovo tabelarno, upravo da bi pokazala koliko su razlike velike.

“ Iz uporednih podataka proizilazi da je vještak dao neistinite podatke…”, piše Mitrović u prijavi, pokušavajući da pokaže da tako velika razlika nije mogla biti beznačajna greška, već ozbiljan problem za vjerodostojnost nalaza.

Za običnog čitaoca, poenta je jednostavna – ako jedan dokument pokazuje gotovo 12 hiljada eura, a drugi nešto više od 3,5 hiljade, onda je očigledno da tu postoji ozbiljna razlika koju neko mora da objasni. Mitrović tvrdi da ta razlika nije objašnjena, nego je takvo stanje iskorišćeno protiv nje.

“NEMESIS”: U JEDNOM PAPIRU 12.313 EURA, U NALAZU – NULA

Još upečatljiviji je primjer firme “Nemesis”. Mitrović navodi da je u analitičkom izvještaju za 08/2018. iskazana PDV obaveza od 12.313,32 eura, dok je u nalazu vještaka taj iznos spušten na nulu. I taj primjer koristi kao dokaz da su osnove na kojima je kasnije pravljena priča o njenoj odgovornosti bile duboko sporne.

“Dok je u nalazu vještaka za pravno lice ‘Nemesis’ iskazano PDV za sporno lice 0,00…”, navodi Mitrović u prijavi, pokušavajući da pokaže da se takva razlika nije smjela ignorisati niti gurati pod tepih.

Ako jedan papir pokazuje više od 12 hiljada eura, a drugi nulu, onda nije riječ o sitnici. Upravo na takvim kontrastima Mitrović gradi tvrdnju da protiv nje nije vođen pošten postupak.

“WORK 4 YOU”: IZVUČENE BROJKE KOJE SU TREBALE DA ZVUČE TEŠKO

Kod firme “Work 4 you” Mitrović tvrdi da je za avgust 2017. u jednom dokumentu bila iskazana PDV obaveza od 11.572,76 eura, dok je vještak naveo 10.011,96 eura. Sama razlika možda nije ogromna, ali ona tvrdi da je poenta bila da iznos ostane iznad granice od 10.000 eura i tako zvuči posebno problematično.

U prijavi navodi da je prema dokumentaciji tog pravnog lica za avgust 2017. iskazani PDV bio 521,33 eura, a za septembar iste godine 7.606 eura, što je drastično manje od onoga što je kasnije figuriralo kroz nalaz. Takođe tvrdi da se u spisima nalazi podatak da je firma poslovala sa gubitkom od 61.808 eura.

“Vještak je pod pretpostavkom i stvorio mogućnost da prikaže da je poreska obaveza veća od 10.000 eura…”, piše Mitrović u prijavi, sugerišući da nije riječ o neutralnom tumačenju papira, nego o načinu da se napravi teža slika nego što stvarni dokumenti pokazuju.

Dakle, tvrdi Mitrović, uzete su brojke koje najgore zvuče, a prećutano je da ostatak dokumentacije pokazuje sasvim drugačiju finansijsku sliku.

“PARMOS”: KLJUČNI PRIMJER ZA TVRDNJU DA JE PRAVLJEN VJEŠTAČKI PRAG OD 10.000 EURA

Mitrović posebno insistira na firmi “Parmos”, jer upravo tu pokušava da pokaže kako je, po njenim tvrdnjama, vještački pravljen iznos veći od 10.000 eura. U prijavi navodi da je vještak za jul 2018. unio podatak da je to pravno lice iskoristilo ulazni PDV u iznosu od 10.341,76 eura, “kako bi lažno prikazao da je poreska obaveza veća od 10.000 eura”. Odmah zatim navodi da iz faktura za taj period proizlazi da je stvarni iskazani PDV za jul 2018. bio 5.045,41 euro.

“Sve to kako bi lažno prikazao da je poreska obaveza veća od 10.000 eura…”, piše Mitrović u prijavi, u jednoj od najtežih formulacija iz cijelog dokumenta.

Ona navodi da je za “Parmos” kod poreza na dobit korišćena pretpostavka da je obaveza umanjena za 13.209,12 eura, ali da je u dokumentaciji postojao podatak da je firma poslovala sa gubitkom od 21.656 eura. Time pokušava da pokaže da se ne radi samo o pogrešnom iznosu, već o čitavom obrascu: uzmi ono što odgovara optužbi, preskoči ono što je ruši.

ŠTA TAČNO TVRDI ZA NOVOVIĆA

Kada je riječ o Vladimiru Novoviću, Mitrović ga ne vidi kao nekoga ko je samo formalno bio na čelu sistema. Naprotiv, u prijavi tvrdi da je koristio položaj da upravlja tokom stvari i da spriječi da se postupak protiv nje raspadne onda kada su se, po njenim riječima, pojavile pukotine u konstrukciji.

“Novović je protivpravno iskoristio svoj službeni položaj i ovlašćenja…”, piše Mitrović u prijavi, tvrdeći da Novović nije bio posmatrač, nego jedan od glavnih nosilaca procesa protiv nje.

Ona poručuje da je Novović koristio autoritet funkcije ne da provjeri da li je nešto sporno, nego da održi predmet u životu.

ŠTA TVRDI ZA ŠOŠKIĆA

Za Miloša Šoškića Mitrović tvrdi da je bio tužilac koji je operativno sprovodio sve ono što je bilo potrebno da se sporni finansijski podaci pretoče u tužilački predmet. U prijavi opisuje da je formirao predmet, preduzimao izviđajne radnje, komunicirao sa vještakom i kasnije takve podatke koristio u službenim aktima.

ŠTA TVRDI ZA NIKOLIĆA

Uloga vještaka Nemanje Nikolića jedna je od centralnih tačaka cijele prijave. Mitrović tvrdi da je upravo kroz njegovo vještačenje stvoren privid poreskih obaveza i finansijskih pokazatelja koji su onda korišćeni kao temelj za postupak protiv nje.

“Dao je lažan iskaz pred sudom”, piše Mitrović u prijavi za Nikolića, tvrdeći da nalaz nije rađen na osnovu potpune dokumentacije, već uz korišćenje “pretpostavki” i uz zanemarivanje podataka koji mijenjaju ukupnu sliku.

Drugim riječima, ona poručuje da bez takvog nalaza, po njenom mišljenju, ne bi bilo ni “stručnog” pokrića za predmet protiv nje.

NIJE SPORAN SAMO JEDAN PREDMET, VEĆ NAČIN NA KOJI SE PREDMETI MOGU PRAVITI

Iz cijelog dokumenta vidi se da Mitrović pokušava da pošalje i širu poruku. Ona ne tvrdi samo da je njoj učinjena nepravda, već da je riječ o modelu rada u kojem se, kako navodi, tužilačka hijerarhija, operativni potezi tužioca i “stručni” nalaz vještaka mogu spojiti u konstrukciju koja spolja izgleda kao zakonit predmet.

Zato ova prijava ima težinu veću od puke lične odbrane. Ona je direktan napad na kredibilitet vrha SDT-a, na postupanje specijalnog tužioca i na ulogu vještaka koji je dao brojke na kojima je predmet protiv nje, po njenim riječima, bio sašiven.

Ova prijava dolazi odmah nakon što je Standard objavio da je Lidija Mitrović podnijela i odvojenu krivičnu prijavu protiv više sudija. Novi dokument sada fokus prebacuje direktno na vrh Specijalnog državnog tužilaštva i na vještaka čiji je nalaz, prema njenim tvrdnjama, bio jedan od ključnih stubova predmeta protiv nje.

Time Mitrović pokušava da zatvori krug svoje verzije priče, da problem, po njenim tvrdnjama, nije bio samo u sudnici, nego u kompletnom institucionalnom lancu – od vrha SDT-a, preko postupajućeg tužioca, do vještaka koji je dao brojke i zaključke na kojima je predmet stajao.