Zanimljiv savjet psihologa Alekseja Belakova koji treba pročitati…

Sjećam se, bilo je ljeto, sredina 80ih, lagana muzika a mi u piceriji. Sa mnom je lijepa djevojka i jedan drug koji je “šacuje” isto kao i ja – pa ko pobijedi, koga prvog izabere.

Pijemo vino, i taman kad smo skoro na kraj flaše, on zove konobara:”Još jednu flašu!”

Znam da nemam dovoljno novca da to platim. Znam da smo očigledno dovoljno popili da se opustimo i uživamo, veče se bliži kraju i ja mu kažem: “Možda nam druga flaša ne treba?”

Djevojka sve razume iz mog pogleda, podigne ruku sa onim plastičnim narukvicama i konobaru dovikne: “Ne treba nam druga flaša, hvala!”

Povezani članci

Društvo

UPOTREBA TEHNOLOGIJE MEĐU STARIJIM GENERACIJAMA SVEDENA NA OSNOVNE VJEŠTINE: Starost protiv tehnologije ili digitalno doba protiv starosti?

Život

Psihološkinja Pejović za Standard: Osoba koja je prošla traume je laka žrtva manipulacije

Život

Psihološkinja Kostić za Standard: Monogamija je ‘lukavstvo civlizacije’, žena vara zbog nedostatka ljubavi i pažnje; Pacijent koji se bori sa karcinomom je najusamljeniji

Nikad neću zaboraviti njen pogled. Iskreno, ne sjećam se kako se završila ta noć, samo se sjećam njenog sažaljivog pogleda. I moje sramote.

Nisam je presekao riječima: “Šalio sam se. Uzećemo koliko hoćete!” Ne, samo sam postiđeno spustio pogled na stolnjak. Da, bilo mi je žao novca.

Bolno sam istisnuo škrtost. Borio sam se sa njom kao sa lošom bolešću. Mnogo godina. Naravno, sve je bilo lako objasniti: loše djetinjstvo, jedan par cipela tri godine, za ručak supa iz kesice. Većina iz moje generacije zna o čemu pričam, samo “liječenje” nije bilo potrebno svima. Nisu baš svi imali to “nesrećno djetinjstvo”.

Znam mnogo muškaraca koji ne sjede na parama, ali će posljednji dinar da daju onome kome je potrebno.

A znam i one koji žive kao “bubreg u loju”, ali najviše od svega vole da se cjenjkaju. I ne, ovo nije oprez, već čista škrtost.

Daj još. Meni treba…..

Muška škrtost je gora od bolesti, ona je porok. Žena može i vjerovatno mora biti škrta. Mora da broji novac. Nešto zastrašujuće je u ženi koja daje sve na haljine, ali neka ona radi šta hoće, ja sad pričam o muškarcima.

Čovjek mora da zrači samopouzdanjem i bezbrižnošću: bilo da ima ili nema novca. Čovjek ne bi trebao da sjedi skrštenih ruku i pristaje na neimaštinu. Nedostatak novca nije razlog za tugu. To treba da bude motivacija da ustaneš i kreneš u akciju. Posao!

Postoje dvije stvari na kojima muškarac ne treba da štedi: Žene i piće. I djeca, ali ona su nastavak ovog sa ženom.

Škrt čovjek je najčešće glup čovjek. Ako se malo bolje zagledate shvatićete da tu nema velike razlike.

Jedan moj drug imao je djevojku sa kojom je htio da ide na more. Par dana pred polazak ona odluči da kupi haljinu i svrati u jedan butik. Dugo je isprobavala razne varijante i shvati da su preskupe za nju. On se nije ponudio da ih plati. Djevojka se izvinila i izašla iz radnje. Shvatila je sa kakvim čovjekom ima posla. Zbog toga je izmislila razlog i nije otišla sa njim na more. Ubrzo su raskinuli, da bi se ona dvije godine kasnije udala.

Zato vam kažem da na žene i piće ne treba štedjeti.

Mene je moja prva supruga izliječila od škrtosti i ja sam joj iskreno zahvalan. Kada smo se razveli, a njoj uskoro bio rođendan, kupio sam joj ogroman buket ruža da joj čestitam. Ona nije znala da su te ruže kupljene posljednjim novcem.

Moj savjet ženama: ako vidite da je vaš momak škrtica, bježite od njega. Liječenje može da potraje godinama, a samo se nekolicina zaista izliječi.