Na terasi hotela Berane održana je promocija knjige Boli pjesme kraj, autorke Vesne Dedić,koja je, kako ona kaže, kad je vidjela da je sve puno, da ima mnogo djevojaka,dama i po koji gospodin, bila je jako srećna.

,, Kad se baviš nekim javnim poslom želiš da to bude smisleno. Mi danas živimo u vremenu raznih popularnih bez radne knjižice i bez zanimanja, već su, eto, samo popularni. A onda kada uživaš tu vrstu popularnosti, popularnost sa radnom knjižicom i sa osjećajem da sve što radiš negdje vrijedi, vrijedi u srcima nekih gledalaca, i nekih čitalaca, onda ti je stvarno puno srce. Dama koja je donijela svim mojih sedamnaest romana, se beskrajno izvinjavala, ja sam rekla ne, meni je srce puno, ja sam presrećna . Nema mnogo ljudi u ovom regionu, možda ni na svijetu, da su napisali sedamnaest romana u posljednjih četrnaest godina, i da postoje hiljade i hiljade žena koje imaju svaki. I kada dobijem putem instagrama iz neke family spavaće sobe gdje su na polici svi moji romani ja sam istinski srećna” – rekla je Dedić.

Boli pjesme kraj je knjiga o ženama iz regiona, istinite priče o različitim životnim situacijama, i po mišljenju autorke, svako ima u porodici neki primjer žene, koja je u najtežim okolnostima, kako kaže ona, umjela da sačuva porodicu, i kuću i tek poneka i samu sebe.

,, Ono što sam ja željela ovim romanom je da pokažem tu snagu, a da, možda negdje, pokažem ženama i kako da sačuvaju same sebe. Mnoge su i majke, i sestre, i snahe, uspjele da sačuvaju i djecu, i zemlju, i muža, ali su izgubile sebe. Ja se bavim posljednjih desetak godina to temom- kako sačuvati sebe, a ostati dobra i svima drugima, i mislim da sam u ovom romanu, zahvaljujući tim istinitim pričama, koje su mi se pružile, i koje sam ja imala priliku da lijepo dramatizujem i sklopim u jednu poetsku sliku, mislim da sam uspjela. Roman je vrlo tragičan,govori o tragičnim događajima, ono što je meni bilo važno, što kad se sklope korice, svaka čitateljka osjeti zaista radost i negdje počinje neke stvari u svom životu da posmatra iz nekog boljeg ugla” – poručila je Dedić.

Književnica kaže da ima puno pjesama čiji kraj je boli, kako kaže, naročito posljednjih šest godina otkako joj ćerka u inostranstvu.

Povezani članci

Kultura

DEDIĆ ZA STANDARD O REGIONALNOM USPJEHU: Neki mi nikada neće oprostiti, a najsmješniji je pokušaj da se javnosti predoči da nisam Crnogorka

Prije tri godine, sagovornica emisije Srećan dan, je bila gošća Biblioteke na Cetinju, i nosi jake impresije, pa bi, kako każe, voljela da češće bude gost crnogorskih biblioteka.

,, Nijedna više biblioteka iz Crne Gore me nije više zvala. Što je dosta čudno, jer sam ja i dalje jedan od, a ponekad i najčitaniji, pisac u regionu. Ni jedan kulturni centar, i to mi je baš krivo, a voljela bih da imam promociju i u Podgorici, i u Nikšiću, i u Kotoru…Privatno ponekad neko organizuje, ja se uvijek odazovem, a voljela bih da i u Crnoj Gori budem priznata kao književnica, onoliko koliko sam priznata u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Jesam po tiražu! A voljela bih i da me nekad pozovu u neku biblioteku! Zovite me, nije meni teško da sjednem u kola i da vozim” – zaključila je Dedić.