Izvinjenje može da pomogne kako bi se stvari popravile među djecom, ali potpuno je pogrešno prisiljavati ih da se izvinjavaju”, ističe dječji psiholog i pisac forsiranja izvinjenja Laura Markam.
Recimo, kada dijete tjerate da se izvini svom prijatelju jer ga je udario/uzeo igračku/počupao… dijete će vam reći da mu je jako glupo da se izvinjava jer je ljut i jer ga to što ga tjerate da izvinjava čini da se još više ljuti.
Ili, kako stoji u njenoj knjizi, može doći i do situacija u kojima se dijete kojem se neko izvinio osjeća glupo i još više ljuto zbog toga jer je svjesno da to izvinjenje nije došlo od srca i da dijete, koliko se god izvinjavalo, to radi samo zato što ga na to tjeraju roditelji.
Uostalom, ako se dijete izvinjava jer to mora učiniti da zadovolji formu, onda je to u dječjim očima čista laž.
I imaju pravo. Zar ne? Jer forsiranje nečega djecu zapravo uči pogrešnim lekcijama, i kao takvo, forsirano izvinjenje neće riješiti nastali problem.
To su dokazale i brojne studije, ne samo one u kojima su se proučavale dječje reakcije već i brojne studije vezane uz međuljudske odnose.
Kako onda djecu ipak naučiti da je izvinjenje važno za prijateljstvo i odnose?
Posto nekoliko razloga zašto ne bi djecu prisiljavati da se izvinjavaju, ali postoje drugi načini.
Takvo izvinjenje zapravo nema nikakvog učinka.
“Istraživanja ljubavnih odnosa pokazala su da kada se jedna osoba osjeća nateranom na izvinjenje, a da za to nije spremna, nikako ne poboljšava vezu.
Vjerujemo da isto važi i za djecu u odnosima s bližnjima i prijateljima”, navodi Markam, te dodaje da forsirano izvinjenje zapravo izaziva osjećaj stida kod djece.
“Kada su posramljena, djeca se loše osjećaju, te ne mogu da rade zadatke kako treba ”, ističe Markam i dodaje da zbog toga pojedina djeca ponavljaju stvari za koje su bili primorani da se izvinjavaju.
Što roditelji mogu da učine umjesto toga?
Roditelji bi trebalo da pomognu djeci da bolje komuniciraju.
“Ojačaćete svoje dijete i pomoći mu da samo sebe vidi kao velikodušnu osobu koja može ispraviti greške”, navodi Markam.
Roditelji starije djece treba da im dozvole da sami shvate kako mogu da poboljšaju neki odnos.
Markam navodi kako djeci treba predočiti neke predloge i ideje, ali im treba dozvoliti da sami odluče i urade ono što misle da će ispraviti greške.
“Djeca uče od nas. Kada se odnos između vas i djeteta naruši, izvinite se i nađite način da se ponovo povežete”, ističe Markam.
Ukratko rečeno, izvinjenje je važan alat u svakom odnosu, ali ako prisiljavamo dijete da se izvinjava kada to i ne misli, onda izvinjenje gubi snagu i smisao.
Umjesto toga, pustite djecu da uče na svojim greškama, piše Your Tango.
