Trend preslikavanja djela Stivena Kinga na veliko platnone prolazi, niti ima izgleda da će se to desiti, makar u skorije vrijeme.  Na radost fanova ovog majstora horor knjiga nakon filma “It”, takođe stiže nam “Gerald's Game”. Radnja filma je poprilično jeziva i većina scena je plod fikcije.

Čast da režira ovaj film pripala je jednom perspektivnom horor kreatoru po imenu Mike Flanagan! On već niz godina sa sobom nosi jednu knjigu, nadajući se da će uraditi svoj projekat snova i uspješno snimiti “Gerald's Game”. Komentari poput onih da je nešto takvo gotovo nemoguće snimiti nisu bili rijetki, sve dok Netflix nije prepoznao potencijal i prihvatio projekat, na njegovu ogromnu sreću.

Radnja se fokusira oko starijeg bračnog para Geralda (Bruce Greenwood) i Jessie (Carla Gugino), koji pokušavaju začiniti brak seksualnim igricama u mirnoj kućici pored jezera. Stvari će se ubrzo okrenuti naopako, jer Gerald neočekivano umire pod uticajem uzbuđenja i Viagre, a Jessie ostaje lisicama zaključana za krevet, onemogućena da se bori sa svojim noćnim morama, ili ipak ne? Naravno da je tu i dublje značenje od jeftine pornografije i psihološke torture.

Već tokom predigre i stavljanja lisica, možemo naslutiti da atmosfera nije kao zamišljena i da neće sve krenuti onako kako je planirano. Jessie će se tokom svog boravka na krevetu morati suočiti sa mnogo stvari, sa onima koje su se odigrale u prošlosti i sa onima koje se dešavaju trenutno. Njene sumnje i nesigurnosti će biti sve jače dok mentalno posustaje i čini se da gubi borbu. U jednom trenutku razgovaraće sa Geraldom, dok će se već sljedeći trenutak vratiti u svoju djetinjstvo. Naravno, treba riješiti i problem gladnog psa, zatim takozvanog jezivog “Moonlight Mana” koji je posjećuje tokom noći iz sjena, te, najbitnije, osloboditi ruke od prokletih lisica!

Prisutni su i tipični elementni “escape rooma” (“127 Hours”, “Buried”), koji će natjerati publiku na razmišljanje šta bi sve i kako glavna junakinja mogla iskoristiti u svoju korist i osigurati sebi spas.

 

Ono što su Flanagan i ekipa fenomenalno uradili, igrajući se montažom i smještanjem likova na različite pozicije, bacajući ih po sobi, jeste da ni vi sami više ne znate koliko ste vremena umno proveli u filmu (kraj će prebrzo doći!) i koliko dugo traju dešavanja, ne znate šta je stvarnost, a šta halucinacija. Zajedno ste izgubljeni sa Jessie u njenoj glavi dok još dalje tonete. Dodatnom osjećaju doprinosi i sama Carla (Jessie), koja je za odličnu ulogu dala svoj maksimum. Brzo ćemo je upoznati i brzo ćemo je zavoljeti, navijat ćemo za nju kroz cijeli film. Sve trenutke panike, straha i olakšanja osjećamo gotovo identično kao i Jessie. Tu je i njena idealizovana dvojnica, koja je sušta suprotnost od one prestrašene i izmorene Jessie koja čeka da po nju dođe smrt.

 

Svog dvojnika je dobio i Gerald. On se i dalje šetka po sobi u gaćama i nekada nam je veoma drago što više nije među živima, a u sljedećoj sceni će nam izazvati širok osmijeh na licu. Pošto je ovo ipak riječ o spoju Kinga i Flanagana, ni srce vam neće ostati pošteđeno, pa će ono nekoliko puta zakucati brže nego što bi trebalo, sami možete pretpostaviti zbog koga i čega.

“Gerald's Game” će posaditi nemir i neprijatnost u vas, a koliko će se tu zadržati, zavisi od toga koliko ćete se udubiti i dati mu priliku da vas povuče sa sobom. I ovaj put su kritike podijeljenje na one koji su se zaljubili u film i smatraju ga jednom od kvalitetnijih ekranizacija, ali i one koji su film ugasili već na početku, razočarani kako nije prikazano ništa novo ili iz nekog drugog “opravdavajućeg” razloga.

Čini se da je filmska era Stephena Kinga tek počela, a “Gerald's Game” će zasluženo zauzeti visoko mjesto na listi. Veličanstveni spoj horora, trilera i psihološke torture na jednom mjestu definitivno zvuči primamljivo. Flanagan bi nas uskoro mogao počastitit i još nekom Kingovskom adaptacijom.