Fobija od visine, pa čak i pauka je česta, međutim, ima onih koje su baš neuobičajene. Izdvajamo top tri.

Agirofobija

Agirofobici imaju strah od prelaska preko ulica, auto-puteva i drugih saobraćajnica ili strah od same saobraćajnice, što im u velikoj mjeri otežava život u gradu.

Riječ potiče od grčke riječi gyrus što u prevodu znači okretanje ili vrtjenje u krug pošto osobe koje pate od te vrste fobije izbjegavaju saobraćaj. Agirofobija obuhvata nekoliko kategorija, među kojima postoji i strah od širokih puteva, posebno od ulica u predgrađu koje imaju samo jednu traku, u šta spada i strah od prelaska ulice bilo gdje van pješačkog preleza, pa čak i određene raskrsnice. Ova fobija se smatra nezavisnom od straha od automobila. Takođe, ona nije urođena i stiče se tokom života nakon, najčešće negativnog, iskustva u oblasti gdje postoji trotoar.

Mageirokofobija

Fobija od kuvanja ili magerokofobija je prema definiciji dugotrajan, abnormalan strah od kuvanja koji se javlja uprkos razumijevanju fobične osobe i uvjeravanju drugih da od kuvanja ne prijeti nikakva objektivna opasnost.

Pediofobija

Pediofobija je iracionalan strah od lutaka, uključujući i robote i ne treba je miješati sa pedofobijom, strahom od djece. Pediofobičari se često plaše i lutaka u izlogu, pa im je iz tog razloga često teško da idu u kupovinu. Sigmund Frojd je vjerovao da se ovaj poremećaj javlja iz straha da lutka oživi, a Masahiro Mori je proširio njegovu teoriju. Iznio je ideju da što nešto više postaje nalik ljudima, to će se više javljati njegovi neljudski aspekti.