Ovo otkriće pruža novi uvid u to kako bakterije kolonizuju i preživljavaju, sa implikacijama na oralno zdravlje, bolesti i istraživanje mikrobioma.

“Znamo da postoji mnogo različitih vrsta bakterija u oralnom mikrobiomu, ali mnoge njihove funkcije i načini na koje ih obavljaju još uvijek su nepoznati. Istražujući ovo, otkrili smo primjer inokula – djelova DNK koji postoje u ćelijama, u ovom slučaju bakterija, ali izvan njihove glavne DNK. To je kao da pronađemo knjigu sa dodatnim fusnotama, a tek počinjemo da čitamo da bismo saznali šta rade”, rekao je u saopštenju za štampu Juja Kiguči sa Univerziteta u Tokiju, jedna od autorki studije, koja je objavljena u časopisu Nature Communications.

Inspirisan ranijim otkrićima dodatne DNK u mikrobiomima zemljišta, Kigučijev tim je analizirao uzorke pljuvačke prikupljene u Laboratoriji Univerziteta u Tokiju. Detektovanje inokuluma zahtijevalo je takozvano sekvenciranje “dugog čitanja”, koje hvata dugačke djelove DNK, i tehniku nazvanu preNuc, koju je razvio koautor studije Nagisa Hamamoto, za selektivno uklanjanje ljudske DNK. Ovo je omogućilo potpunu rekonstrukciju genoma inokuluma, a bakterijski domaćin je bio Streptococcus salivarius.

Uloga ekstrahromozomske DNK i implikacije

“Prosječna veličina genoma inokula je 350 kilobaza, što ih čini jednim od najvećih ekstrahromozomskih genetskih elemenata u ljudskom mikrobiomu”, objasnio je Kiguči.

Povezani članci

Život

Štetne hemikalije iz cigareta oštećuju DNK

Hronika

Jovanović: Tvrdnja da neko ima pravo svojine po osnovu dnk materijala je u pravnoj praksi nepoznata

Život

Jedna vrsta bakterije u ustima „topi“ kancer

Inokuli nose gene za otpornost na oksidativni stres, popravku DNK i funkciju ćelijskog zida, pomažući bakterijama da prežive u teškim uslovima. Naučnici planiraju da uzgajaju bakterije koje sadrže inokule i da koriste laboratorijske eksperimente i kompjuterske modele, kao što je AlphaFold, da bi predvidjeli funkciju gena i potencijalnu prenosivost.

“Izuzetno je to… procjenjujemo da 74 procenta svih ljudi može posjedovati inokule. I dok je oralni mikrobiom dugo proučavan, inokuli su sve ovo vrijeme ostajali skriveni zbog tehnoloških ograničenja. Sada kada znamo da postoje, možemo početi da istražujemo kako oni oblikuju odnos između ljudi, njihovih mikroba i našeg oralnog zdravlja. Postoje čak i naznake da bi inokuli mogli da posluže kao markeri za ozbiljne bolesti poput raka”, zaključio je Kiguči.