Muškarcima se “polna moć” smanjuje već poslije dvadesete godine. To, naravno, ne znači da posle dvadesetih imaju problema sa erekcijom, već da je nagon kod muškarca naizraženiji u mladosti kada je mozak “preplavljen” hormonima.
Međutim, s druge strane, erektilna disfunkcija ne mora da bude prirodni pratilac starenja. S godinama najčešći problem kod muškaraca je “nepouzdana erekcija”, što znači prorijeđena, ili ne uvijek dovoljno jaka.
“Promjene sa potencijom nastaju usljed “starenja aparata za uzbuđivanje”, tačnije usljed starenja krvnih sudova, nerava, mišića, mozga, kao i raznoraznih hroničnih bolesti koje mogu da budu pratioci starenja” , kaže dr Dušica Marković Žigić, psihijatar i seksolog.
“Naravno, promjene mogu da budu više ili manje prisutne. Muškarci koji imaju očuvano opšte fizičko i duševno zdravlje i zadovoljni su životom koji vode, mnogo duže ostaju seksualno aktivni”.
Bolesti koje direktno doprinose seksualnoj nemoći su dijabetes i drugi endokrinološki poremećaji, skleroza krvnih sudova, upalne i degenerativne bolesti koje oštećuju nerve, kao i operacije prostate i debelog crijeva.
“Muškarac koji u najboljim godinama pati od erektilne disfunkcije ne može se “razboljeti” samo zbog prisustva ovog stanja”, kaže dr Dušica Marković Žigić.
Međutim, erektilna disfunkcija može izazvati duševnu patnju, brigu i neraspoloženje.
Veza u kojoj nema bliskosti, preovlađuje neprijateljstvo, ljutnja, nerazumijevanje, osjećaj niže vrijednosti i strah, pogubni su za seksualnu želju i potenciju.
“Važno je istaći da muškarac može da osjeti želju, ali da polni organ “zakaže”, objašnjava.
Muškarci su skloni često da miješaju pojam seksualne želje sa potrebom da se dokažu kao uspješni ili odgovore “mačo” očekivanjima društva ili očekivanjima partnerke, a da u suštini pravu želju nemaju.
Često se, nakon polnog “neuspjeha”, kod muškarca javi strah da će se neuspeh ponoviti, pa je taj strah ono što “ubije” želju kada treba da dođe do odnosa.
Dok muškarci imaju problema sa erekcijom, žene pate od poremećaja želje i uzbuđenja. Bilo da se radi o jednima ili drugima, dr Dušica Marković Žigić ističe da je najveći ubica seksualne želje depresija.
“Depresija je bolest raspoloženja i nagona, pa je jasno zašto je značajno pogođen seksualni život. Anksioznost ili nervoza, strijepnja, briga takođe utiču na seksualni odgovor. Međutim, ne bi trebalo biti isključiv jer izvesni nivo “nervoze” može da bude i stimulativan.
Preporučeno