STANDARD: Da li je za uređenje doma presudan budžet ili ipak kreativnost?
Uređenje doma je proces koji zahtijeva najprije kreativnost, iako je pitanje budžeta izuzetno važno. Koliko ćete uspjeti da uskladite svoje zamisli s mogućnostima zavisi upravo od budžeta. Važno je istaći da to ne treba da vas obeshrabri, jer je u saradnji sa stručnjacima i te kako moguće napraviti detaljnu procjenu koje vam mogućnosti stoje na raspolaganju i kako dobiti rezultat koji je najbliži vašim idejama. Stoga sama kreativnost nije dovoljna. Ona mora biti usklađena s prednostima i ograničenjima određenog prostora, pa i s pitanjem budžeta. Iako nije dovoljna – ona je neophodna. Bez nje nijedan ambijent ne bi imao svoju specifičnost i jedinstvenost – to jeste ne bi imao dušu.
STANDARD: Opredijeljeni ste za moderni stil uređenja enterijera ako se ne varam. Da li možete približiti čitaocima o kakvom se stilu radi, kojega boje karakterišu?
Da, apsolutno je moderni stil moj izbor. U njemu vidim najviše stvaralačkog prostora. Kao što je slučaj sa svakom umjetnošću, ni u dizajnu enterijera ne postoji tačna i jasna formula i stil koji je unaprijed određen. Moderni stil je u tom smislu vrlo širok pojam, a ja ga najviše volim zato što mi njegova širina omogućava da se u njemu uvijek iznova pronalazim, da eksperimentišem i da učim nove stvari. U njegovoj osnovi je ideja o spoju estetike i funkcionalnosti.
Volim ideju o što boljem korišćenju prostora, tako da on bude što ljepši i korisniji za svakodnevni život. S druge strane, u osnovi ovog stila je jednostavnost (ravne linije, poigravanje s različitim oblicima, monohromatske boje i kontrast), koju smatram suštinom prefinjenosti. Jednostavni dizajn je vrhunska osnova za dodavanje upečatljive boje, komada namještaja i detalja, koji će dodati notu skupocjenosti, unikatnosti i pokazati koliko vaša mašta može biti razigrana.
STANDARD: Da li postoji neki trenutni trend uređenja enterijera koji neće biti dugo popularan? Možda neka boja, komad namještaja?
Mnogo je primjera za loš izbor u okviru dizajna enterijera u prošlosti. Pada mi na pamet estetika jugoslovenskih stanova koji su postali primjer loše estetike – uniformnog izgleda punog kabastog i nimalo lijepog namještaja. U savremenom dizajnu se mnogo toga veoma brzo mijenja jer svaka sezona donosi nove trendove. Mislim da posteri i grafike koji imaju drečav dizajn i teksturu neće biti popularni. U ugostiteljskim objektima često dominira industrijski stil i pretjerana upotreba crne boje. Već vidim potrebu da se monotonija crne razbija drugim bojama, detaljima u npr. zlatnoj boji ili korišćenjem biljaka kao dekorativnog elementa. Prigušene boje stvaraju osjećaj zatvorenosti. Primjećujem da se u dizajnu sve više insistira na upotrebi svjetlijih nijansi koje otvaraju ambijent i to mi se dopada. Što se namještaja tiče, mislim da će namještaj koji je napravljen od više različitih nespojivih materijala ili u previše boja izaći iz mode. Ukrštanje neobičnih i posebnih djelova namještaja u nekim slučajevima smatram mnogo zanimljivijim i izazovnijim nego kupovati kompletiran i nužno uparen namještaj. Uglavnom, sve šta je odraz pretjerivanja, prenakićenosti i nagomilanosti mi smeta. Nadam se da će prefinjena jednostavnost ostati jedan od glavnih ciljeva dizajna enterijera.
STANDARD: Koji su po Vama neizostavni detalji/predmeti koji prostoru daju čar?
Čar prostoru daju lični predmeti koji na najbolji način odražavaju osobu koja u njemu živi. Često primjećujem da ljudi vremenom stavljaju previše detalja na police i komade namještaja, tako da oni najupečatljiviji predmeti i ukrasi ne mogu da dođu do izražaja. Zato mislim da u tim slučajevima treba biti odmjeren i probrati najljepše ukrase koji će se na pravi način uklopiti u određeni ambijent. Ja volim neobične predmete koji pokazuju nečiji dobar ukus, koji kao kontrast stoje nasuprot ostalih djelova namještaja (posebno volim detalje u zlatnoj boji, koji ostavljaju skupocjen utisak i mogu biti u duhu art deco stila, koji se ponovo vraća u modu).
Volim i ogledala jer otvaraju prostor i pritom su funkcionalna. Ona se posebno uklapaju u boho ambijent, u kome dominiraju prirodni materijali, kao i mekane, plišane teksture. Biljke su takođe dobar izbor. Širok je raspon veličina, boja i oblika saksija koje mogu biti važni detalji u prostoriji. Volim i dobro odabrane lampe – i zidne i podne, koje uljepšavaju atmosferu svojim svjetlom, ali i uljepšavaju enterijer.
STANDARD: Većina ljudi želi osvježiti prostor u kojem boravi, ali bez pretjeranih radova i mijenjanja komada namještaja. Šta preporučujete u vezi s tim?
Ponovo su detalji pravi odgovor. Nekada je dovoljno odabrati nove jastuke koji će stajati u dnevnoj sobi, promijeniti raspored namještaja, unijeti neki novi ukras – poput ogledala, pronaći nove ramove za fotografije, nove saksije za biljke, prefarbati neki komad namještaja ili ga tapacirati – sve su to načini da se unese novi duh u vlastiti prostor.
Mislim da je raspremanje, koje podrazumijeva uklanjanje starih i nepotrebnih stvari, u neku ruku i duhovno čišćenje, te da se nakon njega osjećate svježije i ljepše. U svakom slučaju se ljepota življenja prepoznaje i kroz odnos koji imamo prema prostorijama u kojima provodimo mnogo vremena i zato taj proces treba ozbiljno shvatiti.
STANDARD: Koje su nijanse na zidovima prave za dnevnu, a koje za spavaću sobu?
Količina sunčeve svjetlosti koja ulazi u naše prostorije od velike je važnosti za način na koji započinjemo svaki dan. Zato mislim da i u dnevnoj i u spavaćoj sobi treba da dominiraju tople boje, koje upijaju svjetlo i na pravi način ga odražavaju. Bijela boja je takođe pun pogodak zato što je najsvjetlija, te se zbog nje čini da dan duže traje. U svakom slučaju je važno da spavaća soba bude prozračna. Dnevna soba može biti prostor za eksperimentisanje i u njoj možete ukrštati različite boje i teksture zidova. Važno je da one ne budu previše prigušene, kako ne biste imali osjećaj da ste zatvoreni u zagušljivom prostoru, već da biste se radovali svakom trenutku koji provodite u svom domu.
STANDARD: Koliko izmjena pretrpi jedan projekat i da li se on na kraju razlikuje od prvobitne želje klijenta?
U radu s klijentima težim tome da odmah na početku postavimo bazični dogovor od koga nećemo odstupiti. To podrazumijeva da nakon iscrpnih analiza prostora koji treba da uredim, razgovaram s klijentima u vezi s njihovim željama i zamislima, te zajedno procjenjujemo koliko je moguće ispuniti njihove želje. U tom procesu mi je suštinski važno da klijenta bolje upoznam, tako da saznam šta bi to bilo najbliže njegovim potrebama i zamislima ako prvobitni koncept nije ostvariv. Razgovor tu ima najvažniju ulogu. I zaista vjerujem u dobru organizaciju i strukturu, koje su uz dogovor, zaista najbitnije. U tom smislu, prevelika odstupanja od prvobitne koncepcije nikako nisu poželjna u radu profesionalnog i posvećenog dizajnera.
STANDARD: Da li imate neku anegdotu ili zanimljivu priču s posla, možda u radu s klijentima, koju biste podijelili sa čitaocima?
S obzirom na to da komuniciram s velikim brojem ljudi, da pratim rad kolega iz regiona, Evrope i svijeta, uvijek ima prostora za zanimljive priče. Najljepše se one koje se tiču lijepih utisaka i poznanstava, i to je ono šta vas bogati kao čovjeka dok se bavite ovom profesijom. Lijepa je jedna situacija koja mi se desila u vezi s jednim nedavnim projektom. Klijent s kojim sam sarađivala mi je kazao da je upoznat s moji radom, da mi aposlutno vjeruje, te da mi ostavlja u potpunosti odriješene ruke kada je u pitanju cijeli projekat. U tim trenucima osjećam da radim posao koji s razlogom ima veliki smisao u mome životu.
STANDARD: Projekat na koji ste ponosni, koji kad pogledate, kažete: ,,Da, to sam ja“?
Radila sam na velikom broju raznovrsnih projekata i uvijek je nezahvalno odlučiti se samo za jedan zato što svaki ima posebnu čar i u vezi sa svakim bih mogla da istaknem nešto što je bilo izazovno osmisliti i uraditi. I nakon ovoliko godina koliko se bavim ovim poslom, svaki naredni veliki projekat u meni budi pozitivnu strepnju, koja me podstiče da se cijelim bićem upustim u cjelokupni proces stvaranja. Takav je bio slučaj i s restoranom Hard Rock Cafe u Podgorici, koji je ponovo zasjao u glavnom gradu Crne Gore, i to, ni manje ni više, nego na Trgu nezavisnosti.
Ne mogu opisati kolika mi je bila čast da sarađujem s velikim brendom, koji je jedan od najprepoznatljivijih u svijetu kada se radi o lancima restorana. Željela sam da kreiram ekskluzivni ambijent, kakvih nema dovoljno u Podgorici, koji će joj dati glamuroznu crtu velikih gradova. Stoga sam se odlučila za spoj elegancije, ali i tradicije, jer sam željela da u izgled velikog brendiranog restorana unesem specifičnost crnogorske tradicionalne estetike. Dakle, pored klasičnog spoja crne i bijele, uz nježnu nijansu zelene, u ovom restoranu pronaći ćete i ukrštanje crvene i zlatne boje, koje su važne u našoj kulturi.
Takođe, naspram instrumenata i predmeta koji upućuju na rok muzičare, centralno mjesto u restoranu ima amblem restorana koji podsjeća na kapu sa crnogorske narodne nošnje i stolicu kakvu ste često mogli da vidite na selu i u starim kućama, koja ima nogare u obliku gitara. Zaista sam se potrudila da stvorim jedinstven prostor u Podgorici u kome će se svaki gost osjećati kao da se nalazi u nekom od velikih svjetskih gradova, a kao da je istovremeno kod svoje kuće i nadam se da sam u tome uspjela.
