“Sve prođe pa i doživotna” naslov je treće knjige Žarka Lauševića, teške ispovijesti o vremenu provedenom u zatvoru, nakon tragičnog događaja iz 1993. godine kada je u kafanskoj tuči ubio dvojicu muškaraca, a jednog teško ranio. Tekstove objavljene u ovoj knjizi osuđenik 28375, kojeg pogrdno zovu Glumac, piše tokom trideset mjeseci zatvora u Zabeli kod Požarevca, a među njima našlo se i pismo koje je uputio svojoj supruzi Aniti.

Prenosimo vam djelić iz Lauševićeve knjige „Sve prođe pa i doživotna“ koja će se u prodaji naći 21. decembra.

“Anđele moj predobri, Anito moja!

Ja sam i dalje tu i voljeću te kao pas, odano, ne uzimajući hrane iz tuđih ruku. Kroz maglu trećeg jutra mjeseca decembra, kroz neku nepojamnu crtu zemljine kore, kroz veliki mozak njen, jebitačno kao onaj „Jebiter“ Milića od Mačve, stižem do tvog podnožja.

I ležaću tu, kao pas, dok me ne otjeraš kao psa, ili ne udijeliš oholo kao psu, malo nježnosti.

Ako uhvate ovo pismo, ne iznenadi se ako iduće dobiješ iz štenare.

Da, dodirnuh se jučer. Tobom. Morao sam. Znaš kako je… ne znaš. To me budi, vodi negdje tebi, čini muškarcem. I čini da jesam, a tako nisam.

To me budi i vodi, no opet me vraća, ali ruka me grešna na tebe podsjeća. Ruka što ubi, što piše i čeka. Nema rime…

Samo usamljen orgazam… i posramljen.

Nije robija ono što običan, neobavješten svijet, ima predstavu o njoj – neke godine provedene iza katanca, bez prava na viđanje svojih, bez prava na bilo kakvu vrstu radosti, bez prava na ikakvu udobnost i privatnost.

Nije.

To i jest najveći šok svakog ovdje dospjelog.

Robija je – pretres usred noći, prekinut mlaz tople vode na tvoje nasapunjano tijelo, oteto pismo, zaplijenjen ručni rad, bahatost i nemar polupismene sekretarice, koja je negdje zagubila tvoju molbu, jer je sinoć ponovo imala onaj isti očajan seks sa svojim kasnim povratnikom u njen krevet, brak i alkohol.

Robija je kad ti prekinu, iz čista mira, posjetu jer se oglasio neki alarm, robija je kad ti drže neki telegram o kojem već pišu novine, a ti ga nisi dobio, robija je kad si slavan, pa ti tako slavnom toliko spominju majku…”

Izvor: Noizz.rs