Ono što je važno je i da strogo roditeljstvo nije dobar izbor.

Strogo roditeljstvo podrazumijeva skoro uvijek da svaku radnju treba odobriti ili ne odobriti, iako se čini kao da je ljubav uslovljena ispunjavanjem očekivanja. Dijete koje je odraslo pod pritiskom da bude savršeno kasnije ne odlučuje i ne bira da bude posebno već postaje tjeskobno u trci za perfekcionizmom.

Psiholozi navode da djeca odgajana pod visokim standardima često razvijaju nezdravu vrstu perfekcionizma koja osobu tjera da sve više puta provjerava, da propušta rokove, jer joj se ništa ne čini dovoljno dobro i da pati od nesanice, razmišljajući koje je sve greške napravila tog dana.

Takođe, strogi roditelji donose odluke umjesto djece u djetinjstvu, ali svako mišljenje odbacuju pa djeci nije lako da nauče da vjeruju sebi.

Takve osobe kasnije u životu neprestano sumnjaju u sposobnost samostalnog suočavanja sa životnim izazovima.

Povezani članci

Društvo

DANIJELA OSTOJIĆ ZA STANDARD: Balkanska uvjerenja i potisnute emocije stvaraju generacije anksioznih ljudi

Društvo

PRIM. DR ŠOFRANAC ZA STANDARD: Ljeto je izazovno razdoblje za dječje zdravlje, ključ je u prevenciji

Život

Šta je koala roditeljstvo i zašto osvaja sve više ljudi širom svijeta

Za ovu djecu svaki izbor postaje kriza, a to se manifestuje u stalnom preispitivanju, traženju savjeta od svih prije donošenja čak i malih odluka i mučnom osjećaju da će sve pokvariti.

Strogi roditelji često emocije doživljavaju kao probleme koje treba riješiti, a ne kao iskustva koja treba osjetiti. Dijete na taj način nauči da sve mora da potisne pa to i radi dok ne eksplodira. Ovakva djeca nikad ne nauče da regulišu emocije.

Strogo roditeljstvo stvara djecu koja su zavisna od odobravanja, a zapravo nezavisna u praksi. Razlog leži u tome da traženje pomoći znači priznavanje slabosti. Takva djeca često izbjegavaju da se vežu za neku osobu.

Djeca koja odrastaju uz stroge roditelje naviknuta su na pretjerano razmišljanje o svakoj interakciji, pripremu za najgore scenarije koji se nikada ne dešavaju i stalno osjećanje da se nešto loše sprema.

Uz to, kada su greške u djetinjstvu dovele do ozbiljnih posljedica i kada je neuspjeh značio gubitak ljubavi ili suočavanje s oštrom kaznom, onda ne iznenađuje da se rizik čini nemogućim u odraslom dobu.

Rast zahtijeva rizik, učenje zahtijeva greške, a uspjeh zahtijeva višestruke neuspjehe na tom putu.