Društvene mreže stvaraju idealizovanu sliku ljubavi. Fotografije savršenih parova, romantičnih putovanja i ‘bezgrešnih’ trenutaka ostavljaju utisak da su srećne veze stalno ispunjene strašću i harmonijom.

POJAČANE POTREBE

U stvarnosti, većina odnosa prolazi kroz rutinu, nesuglasice i tihe faze, no takvi trenuci rijetko pronalaze mjesto na društvenim platformama. Posljedica je osjećaj da veza koju imamo nije dovoljno dobra, zanimljiva ili vrijedna.

Društvene mreže takođe pojačavaju potrebu za afirmacijom. Broj lajkova, komentara i reakcija često se nesvjesno povezuje sa vrijednošću veze. Parovi mogu početi da mjere uspjeh odnosa kroz spoljašnje odobravanje, a ne kroz stvarnu emocionalnu povezanost. U nekim slučajevima, objavljivanje zajedničkih fotografija postaje dokaz ljubavi, dok izostanak takvog sadržaja može izazvati sumnju, nesigurnost ili osjećaj zapostavljenosti.

Promijenila su se i očekivanja u komunikaciji. Brze poruke i online prisutnost stvorili su predstavu da partner uvijek mora biti dostupan. Kašnjenje u odgovoru, pregledana poruka bez reakcije ili izostanak online aktivnosti često se tumače kao znak nezainteresovanosti, iako razlozi mogu biti posve banalni. Takva dinamika može stvoriti pritisak i dovesti do nepotrebnih sukoba.

Povezani članci

Život

Van digitalnog radara: Kakve su osobe koje društvene mreže jednostavno ne zanimaju

Društvo

OPASNA ZAMKA EKRANA: Psihološkinja Tatjana Popović o uticaju mobilnih telefona i društvenih mreža na djecu

Život

Da li većina ljudi vara jer želi emotivnu vezu, a ne seks

Društvene mreže utiču i na percepciju izbora. Aplikacije za upoznavanje i stalna izloženost novim ljudima stvaraju osjećaj da je uvijek moguće pronaći ‘nekoga boljeg’. To može otežati predanost i produbiti strah od propuštanja, zbog čega se neki odnosi prekidaju pri prvim ozbiljnijim problemima, umjesto da se na njima radi.

IZAZOVI I PROMJENE

Poseban izazov predstavlja upoređivanje. Ljudi nesvjesno upoređuju svoje veze sa tuđim, zaboravljajući da gledaju samo pažljivo odabrane trenutke. Takvo poređenje često dovodi do nezadovoljstva, iako objektivno ne postoje stvarni razlozi za to. Očekivanja rastu, dok tolerancija na nesavršenost opada.

S druge strane, društvene mreže donijele su i pozitivne promjene. Omogućile su lakše upoznavanje ljudi, održavanje veza na daljinu i otvorenije razgovore o emocijama, mentalnom zdravlju i partnerskim izazovima. Mnogi parovi pronalaze podršku, savjete i osjećaj da nisu sami u problemima kroz online zajednice.

Ipak, ključni izazov ostaje razlika između virtuelne slike i stvarnosti. Što su očekivanja više oblikovana onim što se vidi na ekranima, to je veći rizik razočaranja u stvarnim odnosima. Stručnjaci sve češće naglašavaju važnost digitalne pismenosti u emocionalnom smislu – razumijevanja da društvene mreže prikazuju uređenu verziju stvarnosti, a ne cjelovitu istinu.

Na kraju, društvene mreže same po sebi ne uništavaju veze, ali mijenjaju pravila igre. One pojačavaju nesigurnosti, ali i nude nove načine povezivanja.

Kvalitet odnosa i dalje zavisi od iskrene komunikacije, povjerenja i spremnosti na prihvatanje nesavršenosti, što su vrijednosti koje nijedan algoritam ne može zamijeniti.