Noćne more su snovi koji su strašni, stresni i koji znaju da izazovu anksioznost do te mjere da se probudimo iz dubokog sna. I noćne more i snovi se javljaju tokom REM ciklusa spavanja (brzo kretanje očiju). Ljudi provode oko 2 sata sanjajući svake noći. Noćne more se obično javljaju u drugom dijelu REM ciklusa. Ovakvi snovi koji nas kroz „barijeru“ spavanja mogu dovesti u stanje potpune budnosti, izgledaju toliko stvarno da nas ostavljaju zbunjenim.

Tokom buđenja, nekad ne možemo da shvatimo da li je to bio samo san ili se stvarno desilo. Krvni pritisak postaje povišen, kucanje srca se ubrzava, a osjećanja kao što su zbunjenost, strah i ostale senzacije mogu postati sve veći. Pitamo se, zašto se nakon toliko godina ljudske evolucije, zastrašujuće noćne more i dalje pojavljuju u ljudskoj psihi?

Kada se ispituje izbliza, izgleda kao da se noćne more prilagođavaju u tome da nas obavijeste da se probudimo, kako bismo se suočili sa tim. Bilo da je to situacija iz prošlosti ili sadašnjosti, u tom snu postoji neko dešavanje koje tjera onoga ko ga sanja da se probudi. To dešavanje može biti opasno po život, jednostavno uznemiravajuće. Može biti emotivna, fizička, relaciona… Najvažnija stvar je da je, šta god da je, toliko značajna da nas budi iz sna. To znači da psiha postaje svjesna „značajnog“ života i teško ju je ignorisati.

Noćna mora traži od onoga ko sanja da se probudi kako bi u stvarnom životu nešto promijenio ili shvatio. Stoga, ružni snovi se ponašaju kao unutrašnji alarmni sistem za nas, koji nas upozorava na neku vrstu opasnosti. To može biti nešto čemu treba emotivno liječenje ili fizičko, ili samo pažnja. To na primjer može biti veza koju uporno ignorišemo, a da nismo ni svjesno toga. Može biti i neki zdravstveni problem koji mora da se pronađe, dok ne postane ozbiljan. Može biti neki emotivni bol iz prošlosti koji je počeo da izlazi na površinu jer ga nikada u potpunosti nismo preboljeli.

Drugim riječima, noćne more nas zovu da postanemo proširena verzija nas samih. Pitaju nas da obratimo pažnju i napravimo potrebne promjene za naš rast, tako da ne moramo da ponavljamo greške iz prošlosti. One su prijatelj koji nas upozorava da moramo nešto da promijenimo jer je za nas tako najbolje. Interesantno je da ako ignorišemo poruku i nastavimo da se ponašamo isto kao i ranije, opećićemo se iznova i iznova. Noćne more koje se ignorišu, imaju sklonost da se ponavaljaju jer psiha ne želi da nas ostavi na miru kada smo u neizbježnoj opasnosti.

Paradoks noćnih mora je da je njihova svrha da nas preusmjere od drame budnog života i da prošire našu svijest u stanje velike svjesnosti. One znaju da prodrmaju naše šablone razmišljanja i ponašanja. Krugovi mogu biti od bola i patnje, ponavljanog ponašanja igranja žrtve ili negativca ili bilo čega što „konzumiramo“ dok smo budni.

Šta znači „probuditi se“ u budnom životu? To znači da više ne živimo u nesvijesti i da donosimo odluke bez shvatanja šta u stvari radimo. Nismo u lošem braku zbog supruga. Ne radimo loše poslove zato što nam je šef užasan. Mi imamo potpunu odgovornost za stvari koje radimo i odluke koje donosimo. Shvatamo da smo mi tvorci našeg života – bez optuživanja, žrtava i negativaca. Od ovog trenutka, životne odluke dolaze sa mjesta samosvjesnosti i napravljene su svjesno, više nego refleksno.

U ovom budnom stanju možemo da čujemo svoj glas kada pričamo. Možemo da osjetimo tijelo kako se kreće i diše. Vidimo svaku našu radnju kao odgovnornu i vrlo živu. Svjesni smo sopstvenog života i učestvujemo u njemu. Svjesni smo da smo svjesni.

Naravno da uvijek možemo da odemo na spavanje ako poželimo i da zaboravimo kako je biti u novom svjesnom stanju. Možemo da se vratimo šablonu sreće i patnje koji se ponavlja, živjeti kao da nam život dolazi i kao da smo žrtve te sile. Međutim, naš najbolji prijatelj i komandant će opet biti tamo da nas uplaši sa slikama snova i dati nam još jednu noćnu moru dok se ne probudimo jednom za svagda… A tada se noćna mora zaista završiti…