Krajem 20. vijeka, kiosci K67 jarkih boja bili su prošarani ulicama bivše Jugoslavije. Zamišljene kao male kubične kabine korišćene su kao kiosci za novine, kafići, pošte, prateće kabine… Njihove smjele nijanse bile su u suprotnosti sa njihovim inače urbanim betonskim okruženjem, a danas, na neko vrijeme, restaurirani kiosk krasi dvorište zgrade Lijepih umjetnosti na Univerzitetu u Hjustonu.

Kiosk K67 dizajnirao je 1966. slovenački arhitekta Saša Janez Machtig i baziran je na modulima ojačanim polifiberom. Iako kompaktne kutije mogu da stoje same, mogu se i pričvrstiti jedna za drugu kako bi formirale veći prostor. Proizvedeno je oko 7.500 prije prestanka proizvodnje 1999. godine; većina preostalih dizajna uništena je tokom jugoslovenskih ratova.

Handanović je preuzela na sebe da obnovi kioske, donoseći dio balkanske istorije u istočni Teksas. Jedna jedinica u crvenkasto-narandžastoj nijansi, biće izložena izvan zgrade Lijepe umjetnosti do kraja semestra.

Handanovićeva, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, za izložbu je odabrala Univerzitet u Hjustonu zbog povezanosti sa školom. Nakon što je pobjegla od sukoba u Bosni i Hercegovini, gdje je odrasla, preselila se u Austriju i završila na studiju engleskog jezika u Sjedinjenim Državama na Univerzitetu u Hjustonu, gdje je nastavila pohađati časove dizajna enterijera. Njen nedavni projekat podsjeća na prošla iskustva u Jugoslaviji i trenutke kada je bivša država propala.

„Brutalistička arhitektura je imala za cilj da stvori bratstvo i jedinstvo između različitih etničkih grupa, ali je umjesto toga predstavljala iznuđenu ideologiju. Kada se raspala Jugoslavija, spomenici koji su trebali predstavljati jedinstvo, predstavljali su podjele. Nasuprot tome, kiosci su predstavljali neutralan, prihvatljiv, prilagodljiv prostor koji su prihvatile sve etničke grupe“, navela je Handanović.

Kako bi se poklopilo sa postavljanjem K67, serija arhivskih materijala, uključujući crteže arhitekte, 3D modele i kratki film o objektima, biće izložena u muzeju “Blaffer Art” Univerziteta u Hjustonu do 12. marta.

Za izložbu, profesor kompozicije Rob Smit i grupa studenata sastavili su 24 rada, od kojih je svaki na jedinstven način inspirisan nekadašnjim korišćenjem kioska.

“Na Univerzitetu Hjuston su me prigrlili raširenih ruku, počevši od Centra za jezik i kulturu. Ovo je moj dom. Želim da vratim i stvorim taj osjećaj za učenike koji su bili poput mene. Preko kioska mogu zastati, upoznati nekoga i stvoriti sopstvenu priču”, rekla je ona. 

Ovo nije prvi put da se jedan od Machtigovih dizajna spustio na tlo SAD. U 2019. godini, jedan od preživjelih modela prikazan je u Njujorku kao dizajnerski paviljon i dio programa koji je postavila Tajms Skver alijansa.