To oglašavanje je spontano, zavisi od stanja djeteta (pospano, budno, radosno, uznemireno, plačljivo, uplašeno…) kao i od razvoja grube i fine motorike (što je dijete motorno zrelije imaće i bolji način oglašavanja).
Šta je prva riječ?Prva riječ je kombinacija glasova sa značenjem. Dijete tada koristi istu kombinaciju glasova da bi imenovalo jednu osobu ili jednu stvar. Prva riječ je u najvećem broju slučajeva imenica. Najčešće je to riječ „mama“.
Zbog čega baš „mama“? Počnimo od toga da je beba od prvog dana najviše usmjerena na mamu. Mama zadovoljava najviše bebinih potreba, sa mamom beba provodi više vremena, beba je usmjerena na mamu i kroz tu interakciju često čuje riječ „mama“. Riječ „mama“ se sastoji od jednog udvojenog sloga. A glasovi od kojih se sastoji spadaju u vidljive glasove pošto glas „m“ izgovaramo kad skupimo usne, a glas „a“ kad usne otvorimo. Zbog toga ih je lako imitirati, prenosi Stetoskop.
Da bismo podstakli dijete da nas sluša i proba da nas oponaša trebalo bi da izgovaramo kratke zvučne riječi koje će privući djetetovu pažnju. To mogu biti oglašavanje životinja (onomatopeja) ili zvuci iz prirode ili možete osmisliti svoje zvukove.
Zašto su važne zvučne riječi?
Zašto baš kratke zvučne riječi? Dijete tek upoznaje svijet koji ga okružuje i različite stvari mu privlače pažnju tako da je potrebno prvo njegovu pažnju zadobiti.
Djetetova pažnja je kratka, tako da kad zadobijemo njegovu pažnju to treba i brzo iskoristiti. Djetetove motorne vještine su u razvoju tako da govorni organi nisu dovoljno spretni, ni brzi za dugačke i komplikovane riječi. Kratke zvučne riječi su najčešće sastavljene od glasova koji spadaju u vidljive (vidimo pokrete usana i jezika pri njihovom izgovaranju) i koji su onda lakši djetetu za izgovor. Ponavljanje jednog sloga više puta, daje djetetu priliku da kroz ponavljanje uči brže i lakše.
Ne možemo očekivati da će među prvim djetetovim riječima biti npr reč „automobil“ ali možemo očekivati „brrrrm“ ili „bi-bi“.
Primjer: dok gledate životinje sa farme umesto imenovanja (krava, konj, pile, kokoška), skrećite djetetu pažnju na njihovo oglašavanje (muuuu, njiiii, pi-pi-pi, ko-ko-ko).
Primjer: dok pomažete djetetu da se spusti niz tobogan u parku možete govoriti „viiiii“ da biste time opisali njegovo spuštanje.
Primjer: dok tapkate loptu sa djetetom možete govoriti „opa-opa-opa“ ili „tup-tup-tup“.
Preduslovi za uspešnost u ovoj aktivnosti:
budite zanimljivi,
ne zahtijevajte od djeteta da ponovi riječ za vama,
zaustavite se da bi dijete imalo priliku da ostvari interkaciju.
Važno je da se dosljedno služimo jednom istom riječju za jednu aktivnost ili jednu osobu/predmet. Npr. možemo reći „brrrm“ ili „bi-bi“ ili „tu-tu“ za auto, ali je važno da se odlučimo za jedan od ova tri zvuka. Zašto je to važno? Dijete je u procesu učenja, ne treba ga zasipati sa puno riječi i puno različitih načina za imenovanje iste stvari/osobe/aktivnosti. Kad nauči jednu riječ i njeno značenje, lako će proširiti svoj vokabular drugim riječima.
Hanen centar
Preporučeno
Tekst je nastao na osnovu Hanen savjeta za roditelje djece koja kasne u razvoju govora i jezika. Hanen centar je neprofitna organizacija iz Kanade posvećena pomaganju djeci da komuniciraju najbolje što mogu. Postoji od 1975. godine kad je razvijen program koji je obučavao roditelje „Za razgovor je potrebno dvoje“ koji obučava roditelje kako da pomognu djetetu da komunicira. Hanen centar obučava logopede širom svijeta za primjenu licenciranih programa.














