Ocjenjujući trenutnu ekonomsku situaciju u svijetu u kontekstu eskalacije sukoba na Bliskom istoku, navodi da je riječ o sukobu koji ima izuzetne ekonomske efekte – prije svega u vezi s cijenama energenata, što se onda odnosi na globalnu inflaciju, usporavanje ekonomskih aktivnosti, pa čak i mogućnost recesije.

“Teško je sjetiti se nekog sukoba u nedavnoj istoriji da je imao toliki ekonomski uticaj. Zbog toga berze svakodnevno prate dešavanja i eskalaciju sukoba. Ohrabruju informacije o postignutom primirju. Za nadati se da će potrajati”, ističe Čavalić za Pobjedu, dodajući da se već mogu uočiti konkretne posljedice ovog rata na globalnom tržištu.

“Prije svega, u vezi s dodatnim troškovima za čitavu ekonomiju. Konkretno, transportnim troškovima, ali i troškovima osiguranja. To znači da govorimo o dugoročnim posljedicama koje će se osjetiti i u narednim godinama. Tako da više nije riječ samo o stabilizaciji cijene nafte u kratkom roku, već o budućim ekonomskim perspektivama. Poremećeni su lanci snabdijevanja. Moguće je očekivati rast cijena drugih proizvoda, usluga, u nekim zemljama i regionima moguće i nestašice”, ističe Čavalić.

Što se tiče cijena nafte, kaže da se dalje neće povećavati ako primirje potraje.

“Cijene nafte i drugih energenata su vrlo volatilne i brzo reaguju na bilo kakve događaje, bili pozitivni ili negativni. Međutim, bitno je naglasiti da je „najgore iza nas“, u vidu izuzetnog rasta cijena. Cijene mogu rasti, ali ne toliko značajno kao što su rasle u proteklih nekoliko sedmica”, poručuje Čavalić.

Što se tiče Zapadnog Balkana, on ističe da nemaju dovoljno energetski rezervi, niti monetarnih mogućnosti za prevazilaženje ove krize. Tako da je rizik relativno veći u odnosu na neke druge evropske, razvijene zemlje.

“Posebno je izazovna činjenica što nije izvršena energetska tranzicija tako da znatno zavisimo od nafte i naftnih derivata. Bitno je naglasiti da je riječ o relativno siromašnim evropskim zemljama. To znači da svaka kriza ovog tipa donosi dodatne izazove za Zapadni Balkan”, smatra Čavalić.

Sukob bi ako potraje, kako dodaje, mogao ponovo „pogurati“ inflaciju i ugroziti standard građana u regionu.

“To se već dešava jer energenti imaju poseban ponder po pitanju inflatornih trendova. Naročito u regionu koji zavisi od kamionskog, drumskog transporta. Transportni troškovi čine znatan dio ukupnih troškova. Za preduzeća nema previše kratkoročnih alternativa tako da se svaki dodatni trošak na kraju dana fakturiše krajnjem potrošaču. U praksi ovo znači pad životnog standarda građana”, naglašava Čavalić.

Na pitanje da li su mjere poput subvencija i ograničavanja cijena dugoročno održive, odgovara da su one kratkoročni amortizeri.

“Nijesu dugoročne politike. Ne treba puno očekivati od navedenih. Ograničavanje cijena kao mjera je relikt prošlosti i danas se više smatra ekonomskim populizmom jer ne donosi neke vidljive rezultate (osim što priziva nestašicu na tržištu ili podsticaj neformalnoj ekonomiji). Subvencije imaju smisla samo ukoliko targetiraju one kojima je pomoć zaista potrebna”, smatra Čavalić.

U ovakvim okolnostima, kako objašnjava, region Zapadnog Balkana je rizičan zbog relativno male dubine tržišta, zavisnosti od uvoza, fiskalno slabijih država i političke fragmentacije.

“Zanimljiv može biti za projekte koji su vezani za logistiku, obnovljive izvore, skladištenje energije, prenosne mreže i tzv. nearshoring (spram granica EU). Ali kapital svejedno ne dolazi tako jednostavno. Potrebne su dugoročne reforme kako bi se privukao. Politička, pravna i ekonomska stabilnost – to je recept za dugoročno privlačenje investicija u današnjem svijetu. Odnosno sumirano u jednoj riječi: predvidljivost”, ističe Čavalić.

Smatra da bi konkretne mjere Vlade Crne Gore trebalo da budu subvencije koje bi bile usmjerene za one u Crnoj Gori koji su objektivno najviše ugroženi.

“Bolje je imati taj ciljni pristup, nego li nuditi politički i socijalni populizam za sve. Kriza je tu, globalna je – cijena se mora kad-tad platiti. Dalje, bilo bi dobro da se Vlada odrekne dijela zarada na naftu i naftne derivate. Ako analiziramo cijenu ovog energenta, jasno je da vlasti širom svijeta imaju znatno učešće u istoj kroz fiskalno opterećenje. To treba da se privremeno obustavi, a u korist vozača (uz mjeru ograničenja marži). Konačno, na dugi rok potrebno je raditi na razvijanju alternativnih izvora snabdijevanja, naftnim rezervama, te diverzifikaciji energenata koji se koriste za potrebe privrede i stanovništva. Naravno, konkurencija na tržištu je najbolji odgovor protiv visokih cijena i to treba aktivno podsticati”, objašnjava on.

Ako se trenutni sukob dodatno produbi najgori ekonomski scenario za region – po njegovim riječima bio bi kombinacija dugotrajnog poremećaja cijene nafte trajno iznad sadašnjih nivoa, skupljeg LNG-a i transporta, novog talasa inflacije u Evropi, viših kamata, pada turizma i pada industrijske aktivnosti.

Preporučeno

VUJAČIĆ ZA STANDARD: Bizarna svakodnevica sudija, dijele prostorije i stolove – sud u Nikšiću smješten iznad ugostiteljskog objekta

Mesni rolat s jajima: Ne bacajte ih poslije Vaskrsa i napravite ovo ukusno jelo

Mask dobio moćnog saveznika u izgradnji fabrike za AI

Pobjednički ples postao viralan: Budući mađarski ministar zdravlja osvojio internet

IKOVIĆ ZA STANDARD: Buduća hidroelektrana Buk Bijela je direktno pitanje interesa Crne Gore, a ne samo Srbije i BiH

Dva i po mjeseca od bjekstva Miloša Medenice: I dalje se ne zna ko je zakazao u sistemu

“To bi za Zapadni Balkan značilo sporiji rast ili stagnaciju, veće budžetske deficite, pritisak na socijalne transfere i pad realnog standarda. Za nadati se da do toga neće doći. Očekivanja su da SAD mora pronaći rješenje za ovaj konflikt – najkasnije do ljeta”, zaključuje Čavalić.