“Svjesna sam važnosti preventivnih pregleda. Trudim se da ih postanu svjesni i oni koji su mi bliski, a na koje donekle mogu uticati. Prevencija je način da pokažete poštovanje prema sopstvenom tijelu koje je do jednog momenta ‘poslušno’, bez obzira na količinu stresa ili naš lični zdravstveni nemar“, započinje razgovor za Standard Golubović-Pejović.
Zašto, čini se, da je ova bolest ili pričanje o njoj, u crnogorskom društvu, i dalje pomalo tabu?“Bolest, bila ona teška ili laka, breme je onoga koji boluje. Ako ima sreće da u borbi nije sam, onda je to samo olakšavajuća okolnost. Teška bolest nekada je značila izopštenost pojedinca, odustajanje, napuštanje. Zato se šapatom ukazivalo na problem. Danas je, napretkom medicine, inovativnošću medikamenata, bolestan čovjek dobio priliku da se bori i da se izbori. Ako će od jednog preventivnog pregleda zavisiti kvalitet našeg života, onda je izbor valjda logičan“, naglašava naša sagovornica.
Kako ističe, poznavala je one koji su kao heroji napustili ovaj svijet, a poznaje ljude koji se bore i oni koji su danas pobjednici.
“Osim hrabrosti, želje za danima i noćima bez terapije i bola, te ljude vodi (ili je vodila) još jedna želja – da vide rasterećenu porodicu, prijatelje, ljude koji su za vrijeme teških dana bili uz njih. Ponosna sam što među mojom porodicom i prijateljima stigma nema svoje mjesto i što jedni druge konstantno podstičemo na širinu i prihvatanje”, otkriva naše poznato TV lice.
Prema njenim riječima, život je previše važan da bi zavisio od nečijeg raspoloženja, karaktera ili pak osjećaja “koje lice sa spiska teško oboljelih odabrati” i uplatiti simboličan iznos. Humanitarne akcije dodatna su olakšica, nikako dugoročno rješenje.
Uz dobar zdravstveni sistem, prosvjetu i kulturu društvo jača i raste, navodi ona.
“Takvo društvo zna šta mu pripada, zna kako da brine o sebi i kako da sopstvenom brigom kroz sistem prevencije rastereti zdravstveni sistem. Apel ne znači ništa ako ljudi u kvalitet zdravstva ne vjeruju. Naši doktori i medicinsko osoblje zaslužuju najbolje uslove za rad. Zaslužuju mogućnost da napreduju, zaslužuju uvezan sistem sa svjetskim zdravstvenim centrima, zaslužuju sale koje ne ispunjava dotrajala oprema i loša klimatizacija. Zaslužuju direktore i šefove čiji je autoritet izgradila stručnost i iskustvo, ne srećan sticaj komšijskih ili partijskih okolnosti. U takvom sistemu pacijent je maksimalno uvažen i njegovo dostojanstvo se, osim zdravlja – čuva! To ne smije biti pitanje individue – već obaveza koja se odnosi na svakog člana tog sistema“, poručuje voditeljka.
Pod pretpostavkom da čovjek radi, zarađuje i u mogućnosti je da kroz ovaj vid podrške bude na raspolaganju drugom čovjeku, očekivala bi da svako, čak i kada nema organizovane akcije bude primjer drugima. Ona je odabrala sistem po kojem, kada primi platu, obavezno jedan simboličan dio uplati na nečiji račun.
Preporučeno
“Zatim, slanjem poruka sadržine 1 na broj 14543, kao njihov ambasador, uplaćujem novac Fondaciji Budi Human, koja onda sa opšteg računa dijeli novac porodicama djece koja se bore sa karcinomom. Odvajam garderobu, obuću i tehniku udruženjima za koje znam da pošteno i marljivo rade za dobrobit drugih, a haljine sa potpisom etabliranih domaćih kreatora koje nosim na specijalnim događajima, prodajem na humanitarnim licitacijama. Onaj koji izlicitira, uplaćuje novac za liječenje pacijenta kojem je hitno potrebna pomoć, ili na račun porodice u stanju socijalne potrebe. Nakon što uplatnica postane javna, ja predmet prosljeđujem na adresu licitatora. Ovo je moj način da doprinesem društvu. Sigurna sam da postoje i bolji. Da bismo apelovali, moramo krenuti od ličnog primjera, prevaspitati sebe, članove svoje porodice. Malo po malo humanost će postati matrica po kojoj cijeli sistem funkioniše”, optimistično zaključuje za Standard Golubović-Pejović. M.R.
Video