Piše,

Duško Bjelica

Prethodnih dana je javnosti smišljeno bačena udica sa veoma prozirnim mamcem, koji su ipak mnogi progutali, jer je mamac konstruisan po istoj matrici kao i sve što se dešavalo u prethodnih godinu i nešto dana a vezano je za Univerzitet Crne Gore. Naime, imenovanje paroha dr Marojevića u UOUCG je samo očekivan i realan slijed događaja svemu onome što mu je prethodilo.

Vlada prof. dr Zdravka Krivokapića podržana od onih čiju je listu predvodio, a čiji je prethodno paravan bila prije poslednjih parlamentarnih izbora NVO ’’Ne damo svetinje’’ koju su uglavnom sačinjavali pojedini nastavnici i saradnici na UCG – u.U stvari to je bio većinski paket iz sastava Matice srpske u Crnoj Gori i portala IN4S kojima rukovodi, osmišlja ih i u pozadini se uvijek vješto krije iza drugih aktuelni rektor UCG  prof. Vladimir Božović. Da, uvijek u pozadini i manirom iskusnog obavještajca. U prvom planu je kad je u pitanju samoreklamerstvom nad tuđim radom i rezultatima.

Isto tako, i iza predloga da se u UOUCG imenuje paroh Marojević  u stvari ne stoji Krivokapićeva Vlada, niti suštinski ministarka Bratić, koja je kao i Zdravko Krivokapić i Vladimir Božović pa i ministar prof. dr Ratko Mitrović u stvari iz istog ’’depoa’’. Hoću reći predlog da paroh dr Marojević bude izabran u UOUCG  je za pismene ljude predlog rektora Vladimira Božovića predsjednika Matice srpske u Crnoj Gori i uredjivača portala IN4S. Predlog je samo procesuirao organ koji na to ima pravo.

Povezani članci

Politika

Mandić: “Danas smo dovoljno zreli kao društvo i zajednica da realizujemo plemenitu i pomiriteljsku ideju obnavljanja Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu i želim da iskoristim ovu priliku da je kao predsjednik Skupštine Crne Gore javno iniciram”

Društvo

Mandić uručio Trinaestojulske nagrade u Skupštini, svečana ceremonija na Cetinju

Vlada Crne Gore je imenovala na svojoj prvoj sjednici, nakon konstituisanja, pet novih članova UOUCG: prof. dr Vladimira Božovića, dr Budimira Aleksića, dr Milenu Burić, prof. dr Milijanu Novović Burić (svi su iz NVO ’’Ne damo svetinje’’), a kasnije im pridružila i Milicu Kadović Đorojević. I  naravno prof. dr Rajku Glušicu iz koalicije Crno na bijelo. To je uslovilo izborom prof. Rajke Glušice kao političke ličnosti, koju je imenovala Vlada naknadnim izborom na funkciju predsjednice UOUCG. Na prvoj narednoj sjednici UOUCG nezakonito je smjenjen rektor Nikolić i izabrana politička ličnost Vladimir Božović za vršioca funkcije rektora. Na tim ključnim funkcijama su se po prvi put od osnivanja UCG našle političke ličnosti.

Prije prof.dr Rajke Glušice predsjednici UO UCG bili su: prof. dr Ratko Đukanović, prof.dr Ljubiša Stanković, potpredsjednik prof. dr Zoran Rašović, zatim prof dr Zoran Rašović, a potpredsjednik prof. dr Bojka Đukanović koja je jedno vrijeme bila i predsjedavajuća, a zaključno sa januarom 2021. godine  prof. dr Duško Bjelica  čiji su potpredsjednici bili u prvom mandatu prof. dr Milica Martinović , a u prethodnom prof. mr Miran Begić. Oni su bez izuzetka birani tajnim glasanjem na nastavno-naučnim vijećima svojih fakulteta, a nakon toga birani su isto tajnim glasanjem za članove UOUCG na Senatu UCG. Da bi zauzeli te pozicije u UO UCG i na tom organu su predlagani i tajno glasani. Jedini predsjednik UO UCG  koji je na tu funkciju došao isključivo partijski kao jedan od pet članova koje imenuje Vlada Crne Gore je prof. dr Rajka Glušica po partijskom ključu.

Inače, tada a i kasnije, partijski plijen svih bez izuzetka je bio Univerzitet Crne Gore. Udružili su se i srodni i nesrodni, ali uglavnom nedostatni kadrovi, ili bolje reći oni manje uspješni koji su ovu instituciju iznutra razjedali infiltrirajući se u razne organe, zatim uz neograničenu medijsku, crkvenu i političku podršku kako što prije ukloniti prethodno rukovodstvo UCG  ne birajući sredstva.U nastavku te priče za godinu dana su izmijenjeni svi ključni organi, a zadržani najpodobniji za ostvrenje ciljeva koji su rezultirali dubinskim zapošljavanjima na raznim mjestima mijenjajući svakodnevno sistematizacije i druga normativna akta i naravno profesore u organima. Sprovedeni su brojni montirani procesi protiv neistomišljenika. Neki su još u postupku preko ljudi koji su imenovani iz istog ’’depoa’’. Ključni prepadi se vrše sa poručenim i izmišljenim revizijama, naručenim medijskim natpisima, instaliranim podobnim komisijama i vijećima od  troje ljudi kojima se serviraju unaprijed pripremljene odluke. One se sprovode i potpisuju u znak zahvalnosti za nezasluženo dodijeljene funkcije.

Po istoj matrici se radi i prema fakultetima unaprijed na rektorat pozivajući nastavnike, saradnike, vannastavno osoblje. Traži im se lojalnost i sadejstvo protiv neistomišljenika, obećavaju im se protiv usluge od saradničkih do nastavničkih pozicija i naravno mjesta u organima UCG. Imajući u vidu da iza svega toga stoji rektor prof. dr Vladimir Božović, a iza njega glavom i bradom premijer Zdravko Krivokapić, kao i mnogo drugih o kojima ću drugom prilikom javno postavljam pitanje: Što bi mogao predloženi paroh dr Marojević učinjeti na Unierzitet da bude gore po UCG ili državu Crnu Goru a što nijesu već uradile njegove kolege iz UOUCG? Oni jedino ne nose mantiju. Iako poštujem sve religije i vjere, saglasan sam da svestenim licima ipak nije i ne može biti mjesto u upravljačkim organima UCG kao ni u drugim državnim organima. Ne poričem da paroh dr Marojević ima ustavno i zakonsko pravo da bude izabran, ali po mom sudu to nijesu civilizacijska dostignuća.

Naravno, ono što još želim da ponovim jeste da je na Univerzitetu Crne Gore, prema meni, u svakom pogledu bilo revanšizma. Bilo ga je kao što već rekoh u neviđenim razmjerama i ima ga još uvijek, u više oblika i veoma često. Na svakom koraku i na svakom mjestu.Jasno je da na čelu svih procesa koji se protiv mene vode na UCG stoji rektor Božović koji na taj način želi da prikrije svoj nezakonit dolazak na mjesto rektora UCG nakon što je čisto politički od strane Vlade Crne Gore instaliran na UCG.Na isti način kao što rekoh na početku, instalirani su i ostali saradnici Božovića u UOUCG . A onda se to prožima sve dublje, čak dalekosežno o čemu bih uz brojne dokaze mogao elaborirati danima.

Ne bih želio da neko iz mog teksta stekne pogrešne pretpostavke o mojoj toleranciji prema  pravu svakog pojedinca na nacionalni i religiozni osjećaj i izjašnjavanje: ja lično svim Srbima u Crnoj Gori i onima van nje želim isto što i sebi i svojoj porodici, a naprijed pobrojanim želim od sveg srca isto što i oni meni.