“Društvo u kojem je ćutanje postalo sinonim za sigurnost, a izgovorena istina očigledan rizik, pojavu da tri mladića napadnu vršnjaka, bez ičije reakcije, relativizuje do banalnosti.
To nije slučajnost, to je ogledalo sistema koji ćuti kada treba da reaguje, kada mora učiniti sve ne samo da kazni nasilnike, već i pomogne onome ko je nasilje doživio. Mnogo toga je ovdje ne samo važno, već hitno za ispitivanje”, ističe Bojanić Lalović.Kako nadalje navodi, riječ je o maloljetnom licu, o prvim danima u novoj školskoj sredini, o početku novog poglavlja u životu.
“No, na ulasku ga sačekala mržnja i napad, ali najteže nebriga i nedostatak empatije. Šta smo mu poručili? Da treba ućutkati ili još teže da snaga nije ni u argumentima, niti u znanju, već u pesnici!
Istovremeno, pred očima cijelog društva, prijeti se novinarima kao simbolima slobodne misli, podižu se spomenici ili slave ličnosti koje su u istoriji poznate po zločinima i krvavim tragovima.
Kada mladi vide da se zločinci pretvaraju u “heroje”, a da se njihova nedjela prikrivaju lažnim mitovima, oni uče da je nasilje ne samo dopušteno, već i nagrađeno”, napominje Bojanić Lalović.
To je, kako upozorava, najopasnija poruka koju jedno društvo može poslati svojoj omladini.
Preporučeno
“Crna Gora može i mora biti društvo slobode i solidarnosti, a ne nasilja i lažnih heroja. Jedino tako ćemo pomoći mladima da se snađu i reaguju na sve životne izazove i jedino ćemo tako kod njih razviti toleranciju, empatiju i želju da uvijek budu bolji”, zaključuje Bojanić Lalović.
Video