Kod oba objekta ugrađena je rampa za ulazak u garažu sa armirno-betonskim zidovima, a kod jednog čak je i dio objekta izvan građevinske linije prema saobraćajnici.
Uz to, kod oba objekta je nepropisan nagib ulazno izlazne rampe za garažu. Prema garaži jedne zgrade nagib je 19 stepeni a kod druge nešto iznad 18, a struka propisuje da on ne može biti veći od 12 stepeni, ako je rampa otvorena, odnosno veći od 15 stepeni, ako je rampa zaštićena od zaleđivanja i ako je natkrivena. Osim što ovakva strmina može izazvati velike probleme budućim stanarima, što je van građevinske linije, izlazak direktno na javni put bez zaravnjenog dijela usloviće veliku opasnost za učesnike u saobraćaju. Sve je to, naravno, lijepo napisano u uslovima, ali investitore to nije mnogo interesovalo, niti ih brine. Pored toga, vozači će zbog zidova koji uokviruju rampu imati problem pregleda prilikom uključenja.
Pored priključaka za ulaz u garažu ovi objekti imaju saobraćajne prilaze i na drugim mjestima na parceli, odnosno projektuje se kao da je dozvoljeno parkiranje uz ulicu, pa je vrlo upitno kako su dobijene saobraćajne saglasnosti na takva rješenja.
DUP-om i UT uslovima je uz saobraćajnice predviđen zeleni pojas, što kod nijednog objekta nije ispoštovano. Umjesto zelenog pojasa arhitekte su projektovali parkinge da bi omogućili što više stanova. Vjerovali ili ne, nacrtani su parkinzi na mjestima do kojih se autom ne može doći, i to samo zbog toga da se na papiru zadovolji proj parking mjesta. Kada bi te fantomske parkinge sklonili sa papira, objekat ne bi dobio saglasnost nijedne nadležne ali profesionalne institucije, jer prosto ne bi imao dovoljan broj parkinga u odnosu na broj stanova.
U moru prekršaja, nepoštovanja zakona, propisa, pravila struke priključuje se i rampe za lica sa invaliditetom koje su kod oba objekta takve da su za namijenjena lica neupotrebljive. Forma je tu, ali suština stanuje negdje na drugom mjestu. Nagib rampe kod jednog objekta je iznad devet odsto, a kod drugog iznad osam, a dozvoljeni nagib je pet odsto.
Sljedeća nepravilnost kod oba objekta sadržana je u nepoštovanju građevinskih linija prema okolnim objektima, nijesu ispoštovana propisana rastojanja između objekata, nijesu ispoštovana rastojanja objekata na kojima se dozvoljava otvaranje velikih prozora sa niskim parapetim, nijesu dobijene saglasnosti susjeda za postavljanje objekata i minimalna rastojanja od susjednih parcela.
U analizi sudskog vještaka arhitektonske struke Valentine Božović piše da investitori nijesu ispoštovali osnovna načela zaštite temeljne jame prilikom izvođenja radove, pa je pored jednog objekta došlo do obrušavanja terena susjednog objekta.
I pored toga što je u Zapisnicima građevinskih inspektora više puta konstatovano da je došlo do obrušavanja temeljne jame, ni u jednom momentu gradilište nije zapečaćeno niti je zaustavljena gradnja, što je bila obaveza Ministarstva, odnosno inspektora.
U više nego dovoljno razloga za reakciju nadležnih službi treba dodati da su postojeća projektovana rješenja objekata ugrozila egzistenciju stanovanja postojećih susjednih objekata, kako iz razloga bezbjednosti, tako iz zdravstvenih, ambijentalnih i drugih uslova. Sa aspekta seizmike, nijesu obezbijeđena rastojanja u slučaju razaranje objekta i prostor za intervencije pri raščišćavanju ruševina.
BUĆKOVIĆ: NEVJEROVATNO JE SVE OVO
Miroslav Bućković, jedan je od susjeda koji je bio najagilniji u ukazivanju nepravilnosti i kršenju zakona od strane investitora dvije pomenute zgrade. On je Osnovnom tužilaštvu u Kotoru podnio krivičnu prijavu protiv investitora u aprilu prošle godine i krivičnu prijavu protiv inspektorke Jelene Rmuš koja nije, kako on kaže za Standard, zaustavila divlju gradnju, odnosno gradnju bez ispunjenih uslova.
“Inspektorka je u martu prošle godine naložila investitorima sanaciju iskopa temeljne jame, jer se zemljište prema mojoj parceli obrušilo. Tada im je zabranila dalji rad, ali oni su nastavili dalje i postavili oplatu za izlivanje ploče prizemlja”, kaže Bućković.
On kaže da je nevjerovatno da su investitori tek nakon početka gradnje dobili saglasnost za idejno rješenja objekata, odnosno u novembru 2021. godine.
Bućković se žali i na neažurnost tužilaca u Kotoru.
“Tužilac Srđa Jovanović je krivičnu prijavu, koju sam podnio, držao u fioci 10 mjeseci, a onda je odbio kao neosnovanu. Na pritužbu, VDT je konstatovao da je rješenje Jovanovića – preuranjeno i i zasnovano na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te naložio ODT Kotor da to uradi i donese pravičnu odluku”, kaže Bućković.
Podjećamo da je taj isti tužilac, Srđa Jovanović, uhapšen 13. aprila ove godine po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva zbog sumnje da je manipulisao dokazima u predmetu koji je dužio, kako bi, navodno, pomogao dvojici Tivćana da krivično ne odgovaraju za nasilničko ponašanje nad državljaninom Turske.
Dok je pomenuti tužilac držao predmet negdje u svom stolu, investitori su nastavili da grade.
“Uradili su potkrovnu etažu i to mimo glavnog projekta, zbog čega sam podnio još jednu krivičnu prijavu 1. aprila ove godine, ali do sada se ništa nije desilo”, rezignirano kaže Bućković.
Osim svega navedenog, Bućković je podnio krivičnu prijavu za utvrđivanje prava vlasništva nad parcelom na kojoj su izgrađeni sporni objekti. Nakon sudskog uviđaja uz geodetsko građevinsko vještačenje 12.oktobra 2021. sud je naložio vještacima da dostave nalaz i mišlljenje u roku od 15 dana. Međutim, avaj, sudski vještak Đurđica Spacić je nalaz dostavila tek nakon sedam mjeseci, dok je za to vrijeme investitor uredno gradio svoje zdanje.
“Ročište radi utvrđivanja prava svojine do danas nije održano, iako je prošlo skoro godinu dana”, zaključio je Bućković.
Preporučeno
Video