Ovo tim prije što su i dekan i predśednica UO UCG potpisnici Deklaracije o zajedničkome jeziku, čija se osnova u priličnoj mjeri podudara s prošlogodišnjom Deklaracijom o granicama srpskoga jezika, usvojenoj na III interkatedarskoj srbističkoj konferenciji u Tršiću, a među čijim su potpisnicima takođe bili profesori Filološkoga fakulteta UCG. Kao što su se granice srpskoga jezika podudarile s granicama srpskohrvatskoga, onoga jezika koji je kao „policentričan“ i „zajednički“ promovisala Deklaracija o zajedničkome jeziku, tako se i u ovoj Deklaraciji srpska književnost proglašava policentričnom, ali nacionalno jedinstvenom i „jednako srpskom“”, navode u saopštenju.
Da postoji država Crna Gora, danas bismo, dodaju, svjedočili, kao u Hrvatskoj, protestima institucija i intelektualaca zbog imperijalističkih srpskih zahvata u naše kulturno blago.
“No iako je na čelu UO UCG osoba koja se deklarativno zalaže za „borbu protiv svih nacionalizama“, vidimo da je vrlo uspješna u ignorisanju i neprepoznavanju ostvarenja najagresivnijih tendencija srpskih nacionalista.
Izostala je, kao i vazda, i reakcija CANU, jer je njihov vodeći akademski i akademijski moto: ćutanje je zlato. Nadajući se, izgleda, da će nekad primati akademijske apanaže, zavjet ćutanja na ugrožavanje nacionalnoga i kulturnoga integriteta ne usuđuju se, ili jednostavno ne žele, prekršiti ni svi univerzitetski profesori. Ako nije za ličnu korist (npr. potpisivanje peticije za povećanje zarada), oni od kojih se očekuje postavljanje uzusa društvenoga ponašanja – po pravilu ćute”, kažu sa Fakulteta.
Dok, ističu, dio crnogorske akademske zajednice svesrdno radi na ostvarenju ciljeva Srpskoga sveta i kulturnoj aneksiji Crne Gore Srbiji, drugi dio amputirane svijesti ili savjesti ostaje nijem na njihove nacionalističke aktivnosti, dajući im i institucionalni legitimitet.
“Očekivana bi bila i reakcija Ministarstva kulture. Kultura, a književnost spada u nju, po Zakonu o kulturi od javnoga je interesa. Ali ni ono nije osudilo otimanje crnogorske književnosti i svrstavanje u korpus druge nacionalne književnosti.
Preporučeno
Tokom duge crnogorske istorije mnogi su svojatali crnogorsko književno, umjetničko i jezičko blago, ali zahvaljujući neumornim naučnim i kulturnim radnicima koji su najčešće i bez institucionalne podrške očuvali samosvojnost crnogorske kulture, ti su asimilatorski napori bili bezuspješni. Naša je dužnost prema budućim generacijama ukazati i ovim povodom na licemjerje crnogorskih prosvjetnih i naučnih tijela i podaništvo kao njihov najveći intelektualni domet”, zaključuju u saopštenju.
Video