– Prošla je godina od kada je moj sin Emir umalo ubijen. Njegov drug, vršnjak, zario mu je nož u grudi. A sud ga je kaznio sa samo šest mjeseci društveno korisnog rada. Govorim sada jer više ne mogu da ćutim – ovo nije samo moja priča, već upozorenje da vršnjačko nasilje eskalira, a sistem ne reaguje – kaže Dorina Perizović za Standard.
Napad se dogodio u aprilu prošle godine. Maloljetni napadač (17) izvršio je teški pokušaj ubistva, no, uprkos težini zločina, presuđeno mu je svega pola godine društveno korisnog rada.
– Mislili smo da će država reagovati oštro. Umjesto toga, dobili smo poruku da se i pokušaj ubistva može relativizovati – dodaje ona.
Noć koja je sve promijenila
Te večeri, Emir je izašao sa društvom. Dorina ga je očekivala oko 22 sata. Umjesto toga, zazvonio je telefon – bio je to poziv iz policije.
– Pitali su me da li je Emir bio u svađi sa nekim. Odgovorila sam da nije. Onda su mi rekli: ‘Vaš sin je povrijeđen i prebačen u Urgentni centar’.
Nije čekala – odmah je krenula ka bolnici. Usput je pozvala prijatelja koji radi u Kliničkom centru.
– Rekao mi je: ‘Uboden je nožem, ide na hitnu operaciju’. Samo sam vrištala. Nisu mi mogli prići, morali su da mi daju nešto za smirenje.
Emirov drugi rođendan
Nakon tri i po sata, priča sagovornica, pojavio se grudni hirurg – jedan od najboljih u Crnoj Gori.
„Rekao je da je izgubio tri i po litra krvi. Da je ubod bio u desnu predkomoru srca. Da su se borili za njegov život. Rekao mi je da ne mogu da ga vidim. Tek sjutra.“, kaže ona.
Prijatelji porodice, odmah po dobijenoj informaciji od ljekara da je potrebna krv, uputili su apel putem društvenih mreža.
„Odziv je tada bio baš veliki, Emir je rođen drugi put. Taj 4. april sada slavimo kao njegov rođendan.“
Napadač – drug iz klupe
Šok je bio još veći kada je saznala ko je napadač.
– Bio mu je drug. Dječak sa kojim je bio nerazdvojan- Izašli su zajedno. Niko nije mogao da vjeruje, priča ona.
I pored svega, Perizovići su odlučili da ne podnosu tužbu.
– Nismo htjeli dodatno zlo. Vjerovali smo da će institucije uraditi svoj dio- kaže sagovornica.
Razočarenje koje boli više od rane
Presuda ih je, kaže, dodatno povrijedila.
“Tužilac nas je pozvao tek sedam dana kasnije. Šest mjeseci društveno korisnog rada – za pokušaj ubistva. To je sve. Zar je to poruka državi i drugoj djeci? Da se za ovo ne ide ni u zatvor? Ćutala sam, vjerovala sam u sistem. Ali sistem ne postoji. Danas gledam kako druga djeca stradaju. Ovo više nije samo moj problem”, kazala je ona.
“Djecu danas ne ubijaju samo noževi – već i naše ćutanje”
Za kraj, imala je i poruku svim roditeljima.
“Kontrolišite djecu. Znajte s kim su, gdje su. Sve danas kreće iz društva. Moj sin je pričao sa mnom – ali ako druga majka ne zna gdje joj je dijete, svi smo u problemu. Djecu danas ne ubijaju samo noževi – već i naše ćutanje”, zaključila je Perizović.
*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.
Preporučeno
*Projekat ”Vršnjačko nasilje’ u ekspanziji – uzroci i posljedice“ podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.