U početku su izvještaji o neobičnim pojavljivanjima bili predmet šala u dijelu komande, ali situacija se dramatično promijenila kada je misteriozni objekat vidjela i posada Titovog broda „Galeb“. Prema tvrdnjama sagovornika Pobjede, nakon tog incidenta lično je predsjednik SFRJ Josip Broz Tito naredio formiranje tajne operacije presrijetanja i identifikacije NLO-a. U akciji je učestvovalo čak 13 aviona i 26 pilota iz 172. i 204. puka, a događaji su se, prema njihovim riječima, odigravali gotovo svake noći tokom mjesec dana. U pitanju je najbolje dokumentovani slučaj NLO u Evropi koji sadrži izjave kredibilnih pilota, radarske zapise, ali i viđenja svjedoka sa zemlje.
STVARNE POJAVEMeđu svjedocima je i komandant Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva, legendarni general Zvonko Jurjević, koji je u razgovoru za Pobjedu potvrdio da ono što su piloti posmatrali nije bilo moguće pripisati ni optičkim varkama ni atmosferskim pojavama.
“Piloti 172. puka, eskadrila jedna, vidjeli su ono što sam i ja vidio i doživio. Što god da se kasnije pisalo, bilo je tako. Dešavalo se da taj NLO vidi 24 pilota u jednom danu i to na relaciji Bioče – Nikšić – Herceg Novi – Petrovac – Bioče. I ponavljalo se”, kazao je čuveni komandant avijacije JNA.
Dodao je da je riječ bila o istoj pojavi, u istim zonama, ali iz potpuno različitih pravaca.
“Nije bila fatamorgana, nije bilo priviđenje ni lov na vještice. Ovo je istina pilota. Oni su bili najmjerodavnijii za ocjenu dešavanja u vazduhu”, naglasio je general.
Jurjević opisuje kako se objekat kretao brzinama koje nijedna poznata letilica ne može podnijeti, a kamoli ponoviti.
NEMOGUĆI MANEVRI
“Letio je 700 kilometara na sat, pa bi se odjednom premjestio na desnu ili lijevu stranu. Po stručnoj analizi, nijedan avion ne može izdržati takvu promjenu pravca”, rekao je.
Ističe da ovo nije bila izolovana pojava.
“Takve stvari se dešavaju i u svijetu. Razgovarao sam i sa direktorom UFO centra u Njujorku, zvali su me da održim predavanje. Nijesam mogao otići zbog zdravstvenih razloga”, rekao je general za Pobjedu i opisao jedan od svojih najdramatičnijih susreta.
“Pratio sam ga od Cetinja do Dubrovnika. Mijenjao sam brzine od maksimalne do minimalne, a on je reagovao na svaku promjenu. Kad sam došao do Dubrovnika, taj svjetleći objekat udario je manevar od 5.000 kilometara na sat i nestao iz vidokruga”, rekao je.
Prema njegovim riječima, izgled objekta nije podsjećao ni na jednu poznatu letilicu.
“Nije to bio nikakav avion ni meteo balon. Kretao se od lebdenja, gotovo kao da stoji, pa do nezamislivih kosmičkih brzina. Avioni ni danas ne lete tim brzinama. Bio je kao meteor. Iako nije bio agresivan, nije mi dao da mu priđem bliže od deset kilometara”, ispričao je Jurjević.
U pokušaje presrijetanja uključeni su ubrzo i piloti iz Batajnice.
“Stigla su dva aviona MIG 21 kao pojačanje. Pilotima je izdato naređenje da gađaju nepoznatu letilicu, ali rakete nijesu reagovale”, kazao je general.
Prema njegovim riječima, sve je pratila posebna komisija formirana u Komandi RV.
“Komisija nikada nije donijela zaključak i ubrzano je rasformirana. Operacija je bila masivna, a o svemu je bio obaviješten i Tito”, dodao je.
Jurjević je dodatno opisao i sam početak pojavljivanja nepoznatih letilica.
“Neposredno poslije novogodišnjih praznika 1975. krenula je serija čudnih događanja na aerodromu u Podgorici. Prilikom izvođenja obuke noćnog letjenja stalno se pojavljivao NLO. Objekat je izgledao kao svjetleća kugla koja se kretala i mijenjala spektar boja od bijele do ljubičaste. Moj susret iznad Budve desio se ovako: prvi kontakt sa ,,discom“ sam imao na kursu 315, duž jadranske obale, u visini Budve. Pošto sam usmjerio svoju letilicu ka NLO, ovaj je krenuo ka Dubrovniku. NLO mi se tada našao bočno na krilu… Iznad Dubrovnika NLO je digao brzinu na pet do šest mahova i nestao, kao kometa, tako je izgledao moj prvi susret sa njim”, prisjetio se Jurjević.
ISKUSTVO MAMIĆA
Jedan od pilota koji je takođe pokušao presresti objekat bio je kapetan 18. klase, Ivan Mamić, koji je u izjavi za Pobjedu opisao svoje iskustvo iznad Rumije i Tivta.
“Narandžaste svjetlucave kugle pojavljivale su se u sumrak prije noćnog letjenja 172. puka. Iz 204. puka poslato je nekoliko MIG 21 aviona, ali se tada NLO nije pojavljivao – kao da je znao da ga čekamo”, kazao je.
Kada se aktivnost ponovo pojačala, 204. puk dobio je naređenje da pošalje odjeljenje od četiri aviona MIG sa zadatkom uništenja letilice.
“Predsjednik Tito je tada bio u Igalu. Poletio sam prvi, operator me navodio prema cilju koji je bio odmah iznad Rumije. Vidio sam ga i imao na radaru i nišanu. Tražio sam dozvolu da pucam – nijesam je dobio”, rekao je Mamić.
Letilica je potom izvodila manevre koje nije mogao pratiti.
“Počela je da mi odmiče. Moja brzina bila je oko 1.050 kilometara na sat. Tražio sam dozvolu da pucam prije nego što mi pobjegne iz zahvata rakete”, ispričao je.
U jednom trenutku, objekat je nestao prema Italiji.
“NLO mi je pobjegao na 40 kilometara iznad Jadrana. Ubrzo se ponovo pojavio iznad Tivta. Operator me pitao da li ga vidim. Vidio sam ga, ali sam rekao da ga ne vidim jer je objekat blinkao. I baš u trenutku kada sam rekao da ga ponovo vidim – on je nestao. Nije bilo priviđenje. Operater je gubio odraz NLO-a sa ekrana”, kazao je Mamić.
Reditelj Miloš Škundrić koji je za svoj film prikupljao svjedočenja pilota, takođe je u izjavi za Pobjedu potvrdio da je situacija postala ozbiljna tek kad je posada „Galeba“ prijavila nepoznati objekat.
“Do tada su govorili da smo „mi dolje u Titogradu previše popili“. Ali kada je posada „Galeba“, na kojem je bio Tito, prijavila isto – priča je postala ozbiljna”, kazao je.
Škundrić prenosi i opis jednog od pilota G-2 „Galeba“.
“Noć je. Iznad Rumije leti dvosjed. Odjednom, u tami se pojavljuje ogromna kugla žućkaste svjetlosti, nalik malom mjesecu. Lebdi, presiječe putanju i nestane iznad mora”,naveo je, dodajući da su piloti gotovo svake noći od sredine januara do sredine februara viđali istu pojavu.
Prema njihovim izvještajima, objekat je bio veličine „džambo džeta 747“, kretao se „brzinom od 7.000 kilometara na sat“ i mogao da se „zaustavi u mjestu“. Sve podatke potvrdio je i vojni radar na Prevlaci.
Preporučeno
Škundrić navodi i da je vojni radar na Prevlaci registrovao dimenzije objekta: bio je „veličine džambo džeta 747“, kretao se „brzinom od 7.000 kilometara na sat“ i mogao da se u jednom trenutku potpuno „zaustavi u mjestu“.
















