Iako su prava djece sa smetnjama u razvoju u Crnoj Gori formalno prepoznata, njihovo ostvarivanje u praksi često je sporo, neujednačeno i prepušteno upornosti roditelja. Umjesto da sistem preuzme odgovornost, teret organizacije pregleda, dijagnostike i terapija nerijetko pada na porodicu.

Duge liste čekanja, nedostatak stručnog kadra i slaba povezanost između zdravstvenih ustanova direktno utiču na kašnjenje ranih intervencija, koje su ključne za razvoj djeteta. Poseban problem predstavlja centralizacija usluga, zbog koje su porodice iz manjih sredina primorane na dodatne troškove i putovanja.

Zdravstveni sistem mora odgovoriti na stvarne potrebe djece, a ne ostati na nivou formalnih prava. Djeci sa smetnjama u razvoju nije potrebna posebna pažnja, već funkcionalan sistem koji reaguje na vrijeme.

Način na koji društvo štiti ovu djecu mjeri se djelima, ne propisima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.

Povezani članci

Društvo

Patrijarhalni pritisak u manjim sredinama guši glasove žena koje trpe nasilje; SOS PLAV: Žene trpe zlostavljanje da sačuvaju porodičnu čast i imidž

Društvo

Ženski klub Skupštine organizovao Donatorsko veče za podršku djeci sa smetnjama u razvoju

Društvo

DFC analiza: Kampanje uticaja – Pokušaji oblikovanja unutrašnje i spoljne politike Crne Gore