“S jedne strane, moguće je da se u određenim segmentima poput obrazovanja, socijalne zaštite, pravosuđa, počinjemo organizovanije baviti tim problemom i time se olakšava prepoznavanje i prijavljivanje. Takođe, veća dostupnost informacija, prije svega uloga medija i rad nekih organizacija civilnog društva, u velikoj mjeri doprinose da žrtve i njihovi bližnji češće zatraže pomoć.
Međutim, mora se naglasiti da povećan broj prijava ne mora nužno da znači da institucije djeluju efikasnije, već može da ukazuje na razmjere problema, koji je i ranije bio jako potiskivan, a mislim da je još nedovoljno vidljiv. Iz tog razloga, ove brojke ne treba posmatrati isključivo kao pokazatelj nekog institucionalnog napretka, već i kao poziv na dodatnu odgovornost”, ističe Jušković.Što se tiče razvoja tehnologija i društvenih mreža – generalno, kako ukazuje, ekspanzija društvenih mreža otvorila je sasvim novo digitalno okruženje u kojem su djeca dodatno izložena raznim rizicima.“Seksualni predatori jako često koriste različite online platforme kako bi stupili u kontakt sa djecom, nerijetko se lažno predstavljajući, na taj način gradeći povjerenje manipulacijom, što dalje dovodi do toga da djeca, šalju eksplicitne fotografije ili čak pristanu na fizički susret.
Mnogo zabrinjava što se ta komunikacija odvija u privatnim prepiskama, gdje roditelji ili institucije nemaju pristup i sve ostaje van kontrole. Iz tog razloga, ključna stvar je da roditelji i škole moraju daleko više da rade na digitalnoj pismenosti kod djece, kako bi ona znala da na vrijeme prepoznaju rizične situacije, i da roditelji sami na vrijeme detektuju rizična ponašanja”, apostrofira Jušković.
Odnos koji je baziran na povjerenju – to je najvažnije kada je riječ o ranom otkrivanju problema.
“Kada djeca imaju povjerenje u roditelje, kada im se obraćaju za pomoć, kada im saopštavaju sve što im se dešava, to može da preduprijedi mnoge loše situacije. Dakle, odnos roditelj–dijete baziran na povjerenju i digitalna pismenost – to su najjače tačke prevencije. Mnogi roditelji mogu da zaustave neke stvari već u startu, jer mnoga zlostavljanja ne kreću odmah – često postoji period u kojem predator gradi to lažno povjerenje sa djetetom. Roditelji su ključna figura u ovom procesu”, nagalasio je.
U Istri je prije 15 dana uhapšen 67-godišnji Italijan koji je kamerom sakrivenom u hemijskoj olovci fotografisao djecu. Jušković ukazuje da mnogi roditelji nijesu svjesni da sve ono što gledamo da se dešava u okruženju i svijetu, dešava se i kod nas.
“Ta pogrešna percepcija – ‘to se meni ne može desiti’ – često ih sprječava da preduzmu preventivne mjere. Kada je riječ o kupaćim kostimima – to još kod nas nema dovoljnu pažnju. Iako nemamo zvanične statistike u Crnoj Gori, okruženje nas upozorava. Hrvatska, na primjer, kao turistička destinacija, ima jasna upozorenja – tokom ljeta imamo mnogo predatora koji krišom fotografišu i snimaju djecu. Imali smo i mi slične slučajeve.
Preporučeno
Na taj način predatori šire svoju arhivu. Mi ne smijemo da budemo nemarni kada je u pitanju bezbjednost djece. Ako djecu pustimo da se kupaju naga – koliko god to bezazleno izgledalo – nikad ne znamo ko ih snima, šta sa tim snimcima radi, da li ih samo čuva za sebe ili ih dijeli i prodaje. Često ti snimci završe na pornografskim sajtovima”, upozorava Jušković.
Video