Vršnjačko nasilje u školama ozbiljanje problem čija geneza nije vezana samo za obrazovne ustanove, ili samo za porodicu. Učestalost ove pojave pokreće niz pitanja i traži odgovore na to šta su uzroci, čija je odgovornost, gdje su u svemu roditelji, škola i adekvatan sistem sankcija, piše Pobjeda.

 “Djeca su često svjedoci nasilja kod kuće, u školi ili na ulici, što utiče da se, kao odgovor na okruženje u kojem žive, i sama često ponašaju nasilno ili neprimjereno”, ističe socijalna radnica i porodična psihoterapeutkinja Dijana Popović-Gavranović.

Društvo i roditelji

Prema njenim riječima, upravo socijalni kontekst u kojem dominiraju elementi nasilja utiče na sve češću pojavu vršnjačkog i drugih oblika nasilja, zabilježenog u školama širom Crne Gore.

Socijalni kontekst, ističe ona, neminovno se prenosi i na porodicu, porodične odnose, način komunikacije, stavove o vaspitanju i način vaspitanja djece.

“Djeca se ugledaju na roditelje, vaspitače, ponavljaju njihove postupke, pa i načine na koje odrasli usmjeravaju djetetovo ponašanje. Dijete koje se ponaša neprimjereno šalje odraslima poziv u pomoć. Od reakcije odraslog najviše zavisi popravljanje štete i pozitivna promjena ponašanja“, precizirala je Popović-Gavranović.

Da je uloga roditelja odnosno porodice najvažniji faktor u oblikovanju ličnosti pojedinaca, složili su se svi sagovornici. Direktor Elektrotehničke škole ,,Vaso Aligrudić“ Veselin Pićurić smatra da su roditelji u ovom trenutku ,,zakazali“.

“Zbog velikog broja obaveza koje imaju, roditelji se na pravi način ne posvećuju djeci i ona su često prepuštena vaspitanju ulice, to je ogroman i ozbiljan problem koji imamo i mora se rješavati. Porodica mora preuzeti dominantnu ulogu u vaspitanju djece”, naveo je Pićurić.

Ulogu roditelja kao najvažnijeg saradnika škole definiše i direktorica Gimnazije „Slobodan Škerović“ Zoja Bojanićn Lalović, dok direktorica Gimnazije ,,25. maj“ u Tuzima, Milijana Dabović, primjećuje da je jedan od najvažnijih propusta koji dovode do pojave nasilja u školama neadekvatna komunikacija na relaciji škola – roditelj.

“Ako je roditelj otvoren, ako postoji povjerenje na relaciji škola roditelj, i ako su obje strane iskrene i rade u korist djeteta, tvrdim da tu neće biti pro stora za vršnjačko nasilje. S druge strane, iako ima divnih roditelja, nije mali broj onih koji su svoju djecu isuviše razmazili“, primjećuje Dabović u čijoj je ustanovi nedavno došlo do masovne tuče učenika.

Reakcija i podrška

Onogtrenutka kada se desi nasilje u školi, smatra Bojanić Lalović, propust je već napravljen i to znači da „smo mi kao institucija zakazali, tačnije da smo negdje u samoj proceduri pogriješili i da nijesmo na vrijeme prepoznali ili reagovali, ili čak tamo gdje je trebalo pružili podršku“.

Jako je važno da škola kao institucija dobro funkcioniše i da je dobro organizovana stručna služba u saradnji sa profesorima. Takođe, moraju postojati jasna pravila koja će svi biti dužni da poštuju. Ukoliko, ipak, do nasilja dođe, vjerujem da onda negdje nije postojala saglasnost na relaciji škola, roditelj i okruženje i propustili smo nešto kod tog mladog čovjeka kazala je direktorica podgoričke gimnazije.

Kako bi se situacija mijenjala na bolje, ona smatra da je srednjim školama neophodno vratiti vaspitnu ulogu, koja se kako primjećuje, u novije vrijeme izgubila.

“Obrazovni cilj ne smije biti jedini škola je prostor gdje vi izgrađujete socijalno prolagodljivo biće. Nastavnici treba da budu uzori i ne smiju zaboraviti pedagoške principe. Prilikom obrade nastavne jedinice uvijek na umu treba imati vaspitnu poruku i nastojati da je djetetu prenesemo“, kazala je Lalović.

Odgovornost

Na vaspitnu ulogu ukazuje i Pićurić ističući da sa djetetom u svakom trenutku treba razgovarati, savjetovati ga i razvijati empatiju. Ipak, tvrdi da bez primjene adekvatne sankcije u slučaju kada je prekršaj napravljen pravih rezultata nema.

Takvom sankcijom, smatra, štite se interesi i učenika koji je napravio prestup i onoga ko je žrtva nasilja, ali i šalje jasna poruka svakom sljedećem koji bude spreman da se ogluši o propise koji potpuno jednako važe za sve učenike. Propust vidi i u nepostojanju sankcije za osnovce.

“U osnovnoj školi djeca su naučena da nizašta ne odgovaraju. On može da napravi što god hoće i da napravi koji god hoće prekršaj i za to neće biti kažnjen. Kakvu mu poruku time šaljemo? Ne možemo dozvoliti da na takav način šaljemo poruku djeci koja su u razvoju. Pravo da udari drugoga nema niko, ako to uradiš, na osnovu pravilnika i normativa, mora biti svjestan da ćeš za to snositi posljedice. Jer je jako bitno da škola bude siguran ambijent za sve učenike i ja roditeljima garantujem da su njihova djeca u školi bezbjedna”, kazao je direktor Elektrotehničke škole.

Pićurić smatra da je za prevazilaženje problema bitno djecu naučiti da uvažavaju druge. Dodaje da je ponašanje naše omladine dominantno bahato, a da uzroke za to treba tražiti u prihvatanju negativnih uzora koje pronalaze u stvarnosti koja ih okružuje.