Video
“Procesi u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori su potpuno različiti i nemaju dodirne tačke, jer se u Crnoj Gori nije dogodila demokratizacija društva i političkog prostora nego njegova radikalizacija i obnova velikosrpskog nacionalizma”, smatra Kazaz.
CRNA GORA NAJKLERIKALNIJE DRUŠTVO U EVROPI
On smatra da se Crna Gora po ikonografiji i retorici i političkim stajalištima, vratila unazad u narative devedesetih godina prošlog vijeka.
“Crna Gora je ostala u tim promjenama jedno od najklerikalnijih društava u Evropi. U Bosni i Hercegovini, makar u bošnjačkom dijelu ili dijelu u kojoj su većina Bošnjaci dogodila se krajnja demokratizacija i dogodilo se, prvi put od rata na ovamo, ujedninjenje opozicije. Pala je vlast koja je jahala na bošnjačkom nacionalizmu, na paranoji od raspada države i na kvazipatriotizmu, a pri tom je ta vlast bila obilježena kriminalom, korupcijom, nepotizmom i mnogobrojnim aferama”, jasan je sagovornik Standarda.
On podsjeća da SDA nije izgubila samo Sarajevo, nego je ostala bez tri najveća grada u tom dijelu federacije – Tuzle, Zenice i Sarajeva.
“To su ključni centri tog dijela federacije pa je SDA doživjela ogroman poraz na političkom polju, a unutar sebe doživjela je sukob koji teško može biti prevaziđen”, kaže Kazaz.
U BANJA LUCI SAMO PROMIJENJENI OBLICI NACIONALIZMA
U Republici srpskoj Dodikov SNSD nije ostao samo bez Banja Luke, nego i bez Bijeljine, međutim, smatra Kazas, tamo promjene nijesu donijele i demokratizaciju već je Dodikov oblik nacionalizma zamijenjen drugim oblikom nacionalizma kojeg personalizuje Draško Stanivuković.
“Ne možemo računati na to da će te promjene donijeti novi oblik društvenih vrijednosti. Jasno je da Stanivuković, igrajući na kartu većeg Srbina od najvećeg mogućeg Srbina – Dodika, može privući dodatni broj glasača u ovom trenutku, ali dugorčno to nije politika koja treba BiH i Srbima u njoj. Dugoročno, to je politika sukoba pa je moja preporuka mladom Stanivukoviću da se iz nacionalizma vrati u normalni demokratski prostor i proba da uspostavi komunikaciju sa drugim narodima u BiH, a ne samo sa Srbima”, poručio je Kazaz.
Ponavlja tezu s početka razgovora da se u BiH, odnosno u slučajevima Sarajeva, Zenice i Tuzle zapravo dogodilo potpuno suprotno od onoga što se dogodilo u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori.
“U ovim zemljama pobijedili su krajnji konzervativci, da ne kažem nacionalisti, a u Sarajevu, Tuzli i Zenici pobijedile su demokratske snage. Razlika je u ujedinjavanju razdrobljene opozicije i to je ključni faktor političkog života u regiji. Razjedinjena, razbijena opozicija i moćna vlast na drugoj strani. Ta moćna vlast se može jedino pobijediti novim oblikom jedinstva i novom političkom logikom, dakle programskim koalicijama koje će međusobno pomiriti svoje sitne ili krupne ideološke razlike”, analizira Kazaz.
ABAZOVIĆ JE POLITIČKI SRBIN
Osvrćući se na događaje u Crnoj Gori sarajevski profesor ima interesantno zapažanje.
“Najveća zabluda svih analitičara je to što u gospodinu Abazoviću gledaju nacionalnog Albanca i iz njegove nominalne nacionalnosti izvlače zaključake o njegovoj politici. Moje stajalište je da je gospodin Dritan Abazović zapravo politički Srbin zato što je izravno involviran u obnove velikosrpskih narativa. Zato je nacionalnost Dritana Abazovića drugostepena u ovom slučaju, a u prvi plan izbija njegova involviranost u taj pokret”, kaže Kazaz.
Za njega je, kaže on, “slučaj Dritan Abazović” definitivno zaključen i podsjeća da se ne dešava prvi put u istoriji da imamo takve ljude koji svjesno ili ne, sasvim je svejedno, održavaju najgore moguće vrste politika.
REGION DA UČI NA PRIMJERU SARAJEVA, ZENICE I TUZLE
“Regija bi morala naučiti iz slučaja Sarajeva i pobjede demokratskih snaga BiH, kao i pobjede tih snaga u Makedoniji, da se protiv osione vlasti može boriti pokretanjem narodne energije, politikom nade, uvjerenjem da imamo snage kao društvo da se na izborima suprostavimo krimnogenim političkim vlastima. To je važna poruka iz Sarajeva i drugih gradova u BiH i ta vrsta pobjede zapravo traži uključivanje građana u demokratske procese i ono što u ovom trenutku je najvažnije u BiH da građani shvate da moraju kontrolisati novoizabrane vlasti i da moraju biti njihovi kritički partneri. To je dugoročno proces koji budi nadu i dugorčno spas za bosanskogheregovačko društvo”, zaključio je Enver Kazaz.
BIOGRAFIJA
Enver Kazaz (1962), istoričar književnosti, književni kritičar, pjesnik i publicist.
Enver Kazaz rođen je u Kamenici, opština Ilijaš. Završio je studije na Odsjeku za južnoslavenske književnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1985. Pohađao je postdiplomske studije na Filološkom fakultetu u Beogradu, gdje je odbranio magistarski rad pod nazivom: Poezija Muse Ćazima Ćatića – književno naslijeđe i duh moderne 1991. Doktorsku disertaciju pod nazivom: Bošnjački roman XX vijeka odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2000. Radio je u Institutu za književnost u Sarajevu u periodu 1986–1992. Na Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta u Sarajevu radi od 1996. Profesor je za područja bosanskohercegovačke i hrvatske književnosti i komparativne južne slavistike. Tokom 2005. godine bio je gostujući profesor na Institutu za zapadnu i južnu slavistiku Univerziteta u Varšavi.
Enver Kazaz bavi se književnom istorijom, književnom kritikom i političkom publicistikom. Objavio je i priredio veći broj knjiga, radova, ogleda i studija u brojnim časopisima i zbornicima (Izraz, Lica, Život, Diwan, Sarajevske sveske, Bosna franciscana). Bio je glavni urednik u izdavačkoj kući Zoro te pokretač i glavni urednik časopisa Lica, kao i član redakcije časopisa Književna revija i časopisa Sarajevske sveske. Član je P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine. Učestvovao je na više međunarodnih naučnih skupova kao i u radu niza naučnih skupova organizovanih u BiH.
Preporučeno
Književnohistorijske studije i eseji prevedeni su mu na nekoliko jezika: engleski, njemački, poljski, mađarski i bugarski i uvršteni u više međunarodnih naučnih zbornika. Uvršten je u Antologiju bošnjačkog eseja koju je za izdavačku kuću Alef priredio Alija Isaković.
