Vjerovatno najbolji film koji ćete gledati nakon mnogo godina, ali i poslednji koji ćete gledati u podgoričkom bioskopu. Sala kapaciteta 200 sjedišta sa 200 uzbudjenih emitera toplote od najmanje 36C tjelesne temperature, na 40C prijatne podgoričke ljetnje večeri.
Jedinstveno iskustvo koje počinje kupovinom karata po koje morate doći nekih 30 minuta ranije, jer rukovodioci bioskopa, zbog niskih cijena i “stop inflaciji” cijena sokova i grickalica, nemaju dovoljno sredatava da prošire prodajni pult ili zaposle dodatnog radnika. Sama sala 6 u kojoj je prikazana premijera vjerovatno najvećeg filmskog dostignuća decenije, očarava mirisom svlačionoce trećerazrednog fudbalskog kluba u Papua Novoj Gvineji. Magično iskustvo se nastavlja kada pronadjete svoje sjediste. Noge su već ulijepljene u prosut napitak po podu, shvatate da ste sjeli u masni naćos, topljeni sir ili ljutu salsu, a uz malo sreće i u neeksplodirano zrno kukuruza čije će vas pucketanje nakon postizanja kriticne temperature u sali možda i nasmijati. Nakon “funkcionerskog kašnjenja” projekcije od 15 minuta sala je puna i atmosfera se zahuktava, figurativno i bukvalno. Nolan je uradio sve kako bi dočarao vrelinu momenta u kom se Openhajmer nalazio, a šef smjene bioskopa mu u tome pomogao održavajući paklenu atmosferu tokom tročasovne projekcije, taman da poželite da ste stanovnik Hirošime. Ako uzmemo kao, vrlo malo moguću pretpostavku, da su svi u bioskop došli upravo istuširani, namirisani iI čisti, najduže vrijeme potrebno za postizanje netrpeljivog šmeka neočišćene i užegle bioskopske sale, manje je od vremena potrebnog za upozorenje da ugasimo naše telefone. Preostalih 180 minuta Openhajmera nećete upamtiti po izvrsnoj glumi kompletne postavke, nećete upamtiti ni po očaravajućoj kinematografiji ili Nolanovoj vještini da na gledaoca prenese svaku bitnu emociju, upamtićete ga po uzvrpoljenim, više puta preznojenim gledaocima, mirisu ustajalih kokica i naćosa.Preporučeno
Iz bioskopa, u svijetu mjesta gdje idete na prvi dejt i odakle nosite uspomenu prvog poljupca, ćete izaći razjareni, mokri do gole kože, unakažene odjeće i obuće i neprijatnog mirisa, a onda ćete preko dva vezana ležeča policajca na rampi, shvatiti da ste sve to platili.