„Često, meni bliski ljudi, kažu da imam jasno izražene ambicije. Prije bih rekla da sam vrijedna i uporna osoba, koja vjeruje u ono što radi. U toku profesionalnog i ličnog izgrađivanja, odrekla sam se mnogo toga sklonog osobama mojih godina i suočila se sa mnogo čim nesvojstvenim nekom ko ima 26 godina“, iskreno će sagovornica serijala „Najbolje iz Crne Gore“ za koju je, kako kaže, sasvim prirodno bilo postaviti visoke ciljeve, a onda i krenuti u ispunjavanje zacrtane „misije“.
„Ukoliko bih sebe morala opisati kao ambicioznu osobu, naglasila bih da je riječ o zdravoj ambiciji, kompatibilnoj sa vrijednostima koje njegujem, etičkim kodeksom kojeg se strogo pridržavam, radi zaštite sopstvenog integriteta i nezavisnosti u svemu što radim“, kaže Lipovina.
Foto: Privatna arhiva
U razgovoru za portal Dnevno prisjetila se i kako je tekao proces obrazovanja:
„Po završetku srednje škole u Budvi, upisala sam Fakultet političkih nauka na Univerzitetu Crne Gore. Interesovanje za političkim naukama – društvenim procesima i sistemskim problemima rodilo se sa potrebom da stičem znanja kako mogu postići i na koji način mogu u najvećoj mjeri doprinjeti razvoju društva, koje zavisi od svih nas ponaosob“.
Tako se već pred kraj prve godine osnovnih studija prijavila na program razmjene sa željom da izađe, kako kaže, iz zone komfora, ali i učaurenog sistema razmišljanja.
Foto:Privatna arhiva
„Nakon nekoliko mjeseci preselila u Heidelberg – grad koji mi je donio štošta lijepog, od dobre preporuke za dalje studije, do još boljih prijatelja. Tamo sam usavršila njemački jezik, koji sam još kao jako mala učila sa ocem, ali i razvila kritičku misao“, priča nam Lipovina.
Sa otvorenim pristupom ka nepoznatoj okolini bez predrasuda, u Heidelbergu je, kaže, doživjela brojne promjene koje su uticale na sazrijevanje i želju za napredovanje.
„Nakon mog jednogodišnjeg boravka u Njemačkoj, gdje sam postigla sjajne akademske rezultate uz brojna volonterska iskustva, uprkos brojnim izazovima, vratila sam se u Crnu Goru i nastavila sa istrajnim radom i trudom.
Jako brzo nakon toga sam postala specijalista sa diplomom smjera međunarodni odnosi, ali i podjednako važnim brojnim radnim – volonterskim iskustvom. Posebno naglašavam volonterskim, jer jako je važno da su mladi ljudi spremni na samom početku profesionalnog života pružiti i više od onoga što očekuju za uzvrat“.
Upravo taj pristup omogućio joj je da bude dio raznih organizacija, objavljuje stručne radove u najpriznatijim časopisima na polju društvenih nauka.
„Berghahn Journal, gdje sam sakupila dragocjeno iskustvo koje mi je kasnije pomoglo da se povoljno kotiram na tržištu rada, čak i u najkompetetnijim sredinama“, kaže Lipovina.
Foto:Privatna arhiva
2019. odlučila je da se preseli u Luksemburg i započne master studije.
“Pored drugih univerziteta čija vrata su mi bila otvorena, odabrala sam Univerzitet u diplomatskom centru Evropske unije. U toku studija, obavila sam više stažiranja u stranim institutima van Evrope, ali i u Ambasadi Crne Gore u Briselu.
Da se trud i volja isplate pokazatelj je da odmah po završetku master studija sam dobila priliku nastaviti i naredne tri godine kao doktorand sa originalnim akademskim radom i istraživanju na temu Gender Coherence for Development: kako proces evropskih integracija utiče na rodnu ravnopravnost i razvoj u zemljama kandidatkinjama, sa Crnom Gorom kao studija slučaja”.
Ona je dobitnik Erasmus+ stipendije, zahvaljujući kojoj je provela studijsku godinu u Njemačkoj, na univerzitetu u Heidelbergu.
Od 2019. dobitnik je i luksemburške državne stipendije za visokoškolce.
Vrijedno pomena je i to je da prije tri godine, Tara Lipovina predstavljala Crnu Goru u Evropskom parlamentu u Briselu.
„Od švedske organizacije Civil Rights Defenders, koja se bavi zaštitom ljudskih prava, 2019. odabrana sam za omladinskog predstavnika ljudskih prava Crne Gore.
U toku dvogodišnjeg mandata, istraživala sam o izazovima sa kojima se suočavaju mladi u našem regionu i objavila rad na temu slobode medija i uticaja polarizacije medija na mlade u Crnoj Gori.
Istraživački rad na tu temu sam predstavila u Evropskom parlamentu u Briselu, uz prisustvo članova Evropskog parlamenta u okviru panela “What Worries Youth in Enlargement Countries”, priča naša sagovornica.
Foto:Privatna arhiva
Život van granica Crne Gore, naučio je da, iako je neko ko iskreno njeguje crnogorsko kulturno nasljeđe, jako važno da onda kada počnete da se integrišete u stranu državu, obgrlite kulturne razlike sa kojima se susrećete i percipirate ih kao nešto pozitivno.
“Moje iskustvo govori da su mladi, obrazovani ljudi, dobrodošli svuda u svijetu. Najveći izazov sa kojim sam se susrela bio je u vezi sa sistemom i kvalitetom obrazovanja. U toku studija u Heidelbergu, prepoznala sam da postoje određeni nedostaci u obrazovanju koje sam stekla do tada i koji su mi zadavali poteškoće u tom momentu.
Bila je riječ o kvantitativnim metodama, koje su jako značajne na polju društvenih nauka, sa kojima se nijesam susrela do tada, dok su moje kolege, već u srednjoj skoli baratali sa statističkim analiziranjem podataka u te svrhe. To je bio i glavni motiv za moju želju da master studije upišem na nekom stranom univerzitetu“, kaže Lipovina.
Uporedo sa doktorskim studijama, Lipovina je trenutno angažovana u internacionalnoj organizaciji – AEIN (Aide à l'Enfance de l'Inde et du Népal), na poziciji projektni menadžer.
Foto:Privatna arhiva
„Bavimo se zaštitom ljudskih prava, borbom protiv nejednakosti, diskriminacije i zagovaranjem održivog razvoja u nerazvijenim zajednicama u Aziji.
AEIN prvenstveno djeluje kao agencija za finansiranje projekata u gore navedenim oblastima, koja u saradnji sa međunarodnim partnerima sprovodi projektne aktivnosti“.
U aprilu ove godine, Lipovina je sa timom provela tri i po sedmice u Nepalu na projektnoj misiji, a već krajem godine planirana je posjeta Indiji.
„Na ovim projektnim misijama imala sam priliku da posjetim najsiromašnije zajednice u Nepalu, ljude koji žive u ekstremnom siromaštvu, bez uticaja na odluke koje određuju njihov položaj u društvu, od nejednakog pristupa obrazovanju, zdravstvenim uslugama, do nejednakog pristupa osnovnim životnim potrebama.
Politička, socijalna i ekonomska nestabilnost u generalno svim nerazvijenim zemljama dodatno izazvana trenutnom zdravstvenom i ekonomskom krizom, kao i trenutnim ratom u našem susjedstvu (da ne zaboravim pomenuti i konflikt unutar Nepala prije manje od deceniju) uticala je da se dodatno marginalizuju već najranjiviji članovi društva, što potom produbljuje nejednakost koja je ukorijenjena u čitav sistem i usporava bilo kakvu vrstu prosperiteta“.
Foto:Privatna arhiva
To iskustvo je, kaže, dodatno motivisalo da svoje djelovanje uskladi sa principima socijalne pravde i održivim razvojem, vjerujući da kroz primjere dobre prakse na lokalnom i mikro nivou, možemo doprinjeti progresu na globalnom i makro nivou.
„U okviru svog posla, između ostalog, imala sam priliku da organizujem konferenciju i koordiniram projektom, čiji je gost bila međunarodno priznata aktivistkinja za ženska prava, ujedno i članicu UN CEDAW komiteta – Bandanu Ranu.
Od nje sam dobila mnogo korisnih savjeta: na koji način prevazići nejednakost na svim nivoima i objezbjediti jednak pristup resursima, a to bi bilo kroz kolektivnu akciju, kao najefikasniji pristup i najdjelotvorniji recept za pravednije drustvo“.
Lipovina je angažovana i kao konsultant u think-thank organizaciji – European Council on Foreign Relations, koja istražuje geopolitičke tokove u međunarodjoj zajednici.
Poredeći iskustvo iz Crne Gore i Luksemberga navodi da je razlika to što se Luksemburg ne trudi da zadrži samo svoje građane, već ohrabruje mlade ljude da stiču znanje na nekim stranim univerzitetima i nakon toga ulože to znanje u razvoj države kao budućeg istraživačkog, ne samo bankarskog i diplomatskog centra Evrope.
„Da podcrtam, Luksemburg se trudi da zadrži svoje građane, ali i visoko školovane i visoko kvalifikovane strance, pogotovo mlade profesionalce, uz razne integracione programe, kako bi iskoristili njihov potencijal, a zauzvrat im ponudili povoljne uslove za ostanak.
Tu postavljam paralelu između Crne Gore i Luksemburga. Vjerujem da smo svi svjesni činjenice da mladi napuštaju našu državu, ali naš fokus treba biti na pitanje zašto dolazi do odliva mozgova. Mnogi kažu da ćemo odgovor naći dominantno u nestabilnoj poltičkoj sceni, sa čim sam saglasna, međutim, u mojoj prirodi je da poredim stvari. Zato i pitanje- kako onda na primjeru nekih ekonomski i socijalno razvijenijih država, gdje neke krajnje desničarske poltičke figure znatno pomjeraju javni diskusije ka nekim ne toliko demokratskim temama, ne rezultira i doprinosi u tolikoj mjeri odlivu intelektualnog kapitala kao u Crnoj Gori”?
Uzrok svih problema je, smatra Lipovina, to što u Crnoj Gori državni aparat ne funkcioniše efikasno u maltene ni jednoj javnoj sferi.
„Pa je malo toga, osim predivne države, što bi zadržalo mlade ljude da se ovdje grade ili da stečeno znanje prenesu domovini. Iz tog razlog podjednako je važno da su mladi ljudi politički aktivni, koliko god željeli da budu apolitični. Kažem to, zato što politika uređuje sva društvena pitanja, a svako društveno pitanje direktno utiče na mlade“, mišljenja je naša sagovornica.
Proces imigracija generalno je, smatra, nemoguće zaustaviti, ali stava je da sa kvalitetnijom, inovativnijim obrazovanjem, zdravstvenom, socijalnom zaštitom, pristupom trzištu rada i društvenim blagostanjem, povratak može postati opcija za većinu mladih iz Crne Gore.
„Kroz istoriju, imigracije su postale dio ljudskog ponašanja. Danas se mladi ljudi sele zbog boljeg pristupa kvalitetnijem obrazovanju, ili želje za istražiivanjem nepoznatog, dok neko napušta ono što zovemo dom iz krajnje nužde. Iskoristiću još jednom primjer Luksemburga, države čiju industriju održavaju stranci i gdje 65% visoko kvalifikovanih radnika dolazi iz susjednih država. Kao i u Crnoj Gori, veliki broj mladih Luksemburžana se na isti način odluče odseliti iz Luksemburga i započeti studije u nekim od susjednih država.
Ono što, međutim, samim tim naznaku da će se stečeno znanje vrednovati. Heterogenost se, zaključujem, pokazala kao dobitna kombinacija u primjeru Luksemburga, države koja je procvjetala u posljednje tri decenije”.
Uz bolju ponudu na akademskom nivou (programi na engleskom jeziku, ljetnje škole za visoko školovani kadar, ekspertske razmjene) Crna Gora, smatra, može privući i strani intelektualni kapital.
Foto:Privatna arhiva
U naredne tri godine Lipovina planira da odbrani doktorsku disertaciju, i stvori, vjeruje, u potpunosti originalno djelo, koje će koristiti kao metodologija drugim istrazivačima i na drugim primjerima zemalja kandidata za EU članstvo.
Plan je i da učestvuje u što više humanitarnih misija na globalnom nivou.
„Mogu već sada predvidjeti da će naredne tri godine biti ispunjene raznim putovanjima, što zbog doktorske disertacije, koja iziskuje moje prisustvo na relaciji Luksemburg- Brisel – Podgorica, ali i zbog posla kojim se bavim u okviru organizacije”.
Ne krije i da dodatni smisao svakom dostignuću doprinosi ideja povratka kući
“Sa stečenim najvećim stepenom obrazovanja i međunarodnog iskustva, vidim sebe u Crnoj Gori, sa željom da investiram svoje znanje u izgradnji jačih institucionalnih kapaciteta, kao osnove ka promovisanju demokratskih vrijednosti”.
Jedna od ideja za budućnost je, otkriva nam i osnivanje fondacije, koja bi služila za finansiranje razvojnih projekata u regionu.
Govoreći o tome šta bi bila mjera uspjeha, kaže da ima svoju preciznu,a to je: koliko može da utiče na društvene tokove i doprinese promjenama na bolje, počevši od bliskog okruženja, do države iz koje je potekla, ali i šire.
Preporučeno
‘’Budi promjena, koju želiš da vidiš u svijetu’’ – dobro su poznate riječi indijskog političara i aktiviste- Mahatmi Gandhi, i baš one mi često odzvanjaju u glavi. To bi bila vjerovatno i prva poruka koju bih prenijela mladima. Poručila bih im, takođe, i da od svake neželjene situacije u kojoj se nađu iskoriste maksimum potencijala, jer nam posebno takva iskustva obezbjeđuju prostor za rast“, zaključuje Lipovina.
Video