Video
“Tim inicijativama je ukazano da, prema javno dostupnim i provjerljivim podacima, Vujisić istovremeno obavlja funkciju saradnika u nastavi na Fakultetu političkih nauka UCG, djeluje kao predstavnik studenata u Vijeću Fakulteta političkih nauka i obavlja funkciju člana Upravnog odbora UCG kao predstavnik studenata”, tvrdi Radulović.
Kako kaže, istovremeno obavljanje nastavne, studentske predstavničke i upravljačke funkcije objektivno otvara pitanje sukoba interesa, naročito imajući u vidu da saradnik u nastavi ima radno-pravni odnos sa UCG za koji prima naknadu, dok paralelno predstavlja studente i učestvuje u donošenju odluka na najvišem upravljačkom nivou UCG u njihovo ime. Spajanje različitih obaveza, odgovornosti i oblika zastupanja u jednoj osobi baca sumnju na nezavisnost i povjerenje u integritet odlučivanja.
“Dodatno, CGO ukazuje na već prisutne dileme, kako u javnosti tako i unutar akademske zajednice, o produžavanju studentskog statusa kroz sukcesivne upise različitih studijskih programa, čime se omogućava i produženje mandata u univerzitetskim organima odlučivanja. Naime, Vujisić je nakon završenih osnovnih studija upisao master studije iz iste oblasti, koje nije okončao, a zatim pokušao upis dodatnog osnovnog studijskog programa (Politikologija – međunarodni odnosi), ali je njegova prijava eliminisana iz konkursne procedure primjenom člana 17 stav 4 Pravila studiranja na osnovnim studijama UCG-a. Nakon toga, prema dostupnim podacima, upisao je i drugi master program na drugom studijskom programu. Ovo legitimno otvara pitanje da li se studentski status održava radi zadržavanja funkcija, što je UCG bio dužan razmotriti”, navodi Radulović.
CGO podsjeća da studenti u Vijeću Fakulteta političkih nauka imaju četiri od 21 glasa, a to, u određenim situacijama, može biti presudno. Međutim, kada se studentski mandat podredi ličnom interesu il pukom očuvanju funkcije, studenti formalno imaju predstavnika, ali su zapravo izgubili “glas”.
U odgovoru na inicijativu CGO-a, UCG se poziva na normativne praznine i izostanak izričite zabrane nespojivosti funkcija, izbjegavajući suštinsko izjašnjenje. Iz toga se, prema mišljenju Radulović, može zaključiti da nije ni izvršena procjena postojanja sukoba interesa ili rizika od njegovog nastanka.
“CGO naglašava da se sukob interesa ne može svesti na formalnu podjelu funkcija na javne i nejavne. UCG navodi da članstvo u Upravnom odboru predstavlja javnu funkciju u smislu Zakona o sprečavanju korupcije, dok angažman saradnika u nastavi ne spada u tu kategoriju. Pri tome, UCG taj angažman vezuje za studentski status, iako navodi da saradnik u nastavi može biti i lice koje nije student, odnosno doktor nauka, što potvrđuje da je riječ o posebnom obliku angažmana u nastavnom procesu, a ne isključivo o studentskom statusu. No, činjenica da određeni angažman nije klasifikovan kao javna funkcija ne isključuje mogućnost postojanja sukoba interesa, posebno kada postoji lični ili profesionalni interes u odnosu na instituciju o kojoj se odlučuje. Takođe, neprihvatljivo je da se odgovornost za prepoznavanje sukoba interesa prepušta isključivo samom funkcioneru, čime se UCG svodi na pasivnog posmatrača. Dodatno, UCG nije odgovorio na dio inicijative koji se odnosi na održavanje studentskog statusa kroz višestruke upise”, navodi Radulović.
Problematizovanje ovih pitanja ne predstavlja diskriminaciju studenata. Naprotiv, kako kaže Radulović, CGO podržava njihovo aktivno učešće u odlučivanju i angažman u nastavnom procesu, uz napomenu da bi izuzeće od procjene sukoba interesa u ovakvim slučajevima studente stavilo van pravila koja važe za sve druge.
“CGO podsjeća i da je 17. januara 2026. uputio inicijativu za unapređenje normativnog okvira u dijelu sprečavanja sukoba interesa, uz konkretne preporuke. Do danas nema odgovora od UCG-a niti informacija o razmatranju tog predloga. Ovakav odnos ukazuje na otpor uvođenju standarda koji su već praksa na razvijenim univerzitetima, a posebno važni u malim državama poput Crne Gore”, kazala je Radulović.
Preporučeno
CGO smatra, zaključuje ona, da ovaj slučaj naglašava potrebu za jasnijim pravilima i upozorava da odsustvo preciznog normativnog okvira ostavlja prostor za zloupotrebe i urušavanje akademskog integriteta.
