“Zakonom iz 2017. godine prepoznata je potreba uvođenja institucije Glavni gradski arhitekta, kojom se prvenstveno željelo uticati na procese unaprjeđenja samog kvaliteta arhitektonskih objekata, kao i kulture prostornog i arhitektonskog oblikovanja. Kako se ovi procesi ne bi odvijali u nekontrolisanim uslovima, bilo je potrebno izraditi određena pravila-smijernice, čijim se uvođenjem postupak izdavanja misljanja, to jeste, davanje saglasnosti na dostavljena idejna rješenja ne bi dovodila sumnja u eventualnu pristrasnost”, ističe Vuković.
Takođe, dodaje on, na ovaj način bi bio izbjegnut bilo kakav subjektivizam u postupku donošenja Rješenja kojim se daje saglasnost na idejno arhitektonsko rješenje objekta.
“Rezultati politika planiranja i arhitektonske produkcije iz prethodnih decenija prosto su nametnuli potrebu Ministarstvu da, u cilju unaprjeđenja kvaliteta i kulture prostornog i arhitektonskog oblikovanja i stvaranja visoko vrijednog ambijenta, inicira i zakonom definise obavezu da se ova oblast uredi u formi izrade dokumenta koji će biti “vodič”, kako kancelarijama glavnog državnog, tako i kancelariji glavnog gradskog arhitekte (a svakako i kolegama projektantima) tokom izrade projektnih rješenja i tumačenja planskih mogućnosti i izazova”, napominje Vuković.
Prema njegovim riječima brojni diskutabilni modaliteti korišćenja prostora u našim gradovima i naseljima, kao i diskutabilni dometi arhitekture, direktno otvaraju pitanja njihovog doprinosa kvalitetu društvenih i prostornih transformacija, kao i potrebu hitne “urgencije” u smislu uspostavljanja jasnih i direknih pravila kojim bi se definisali budući pravci djelovanja.
Dokument, kako pojašnjava Vuković, Državnih smjernica razvoja arhitekture takođe ima za cilj stvaranje uslova za unaprjeđenje kvaliteta izgrađene sredine, očuvanje identiteta i prepoznatljivosti prirodnog i kulturnog predjela, kao i podsticanje održivog razvoja.
“Nakon dobijenih primjedbi i sugestija, te sprovođenja zakonom definisane procedure i obavljene recenzije, u koju će biti uključeni kako domaći, priznati arhitekti, tako i jedan ili više međunarodnih eksperata, poznatih i priznatih arhitekata koji se ovim pitanjima bave u svojim državama, dokument će biti dostavljen Vladi na usvajanje, na period od deset godina”, naglašava on.
Na izradi ovog dokumenta se radilo duži vremenski period, u dva nezavisna postupka.
“Prvu komisiju je činjelo tijelo sastavljeno od 12 eksperata koji se bave planiranjem prostora, zaštitom kulturnog nasljeđa i projektovanjem arhitektonskih objekata, različitih usko stručnih profesionalnih orijentacije, dok je drugu komisiju sačinjavalo tijelo sastavljeno od šest arhitekata, takođe različitih profesionalnih opredjeljenja, u smislu uskog stručnog opredjeljenja, čiji profesionalni angažman karakteriše dugogodišnje bavljenje planiranjem prostora i projektovanjem arhitektonskih objekata”, ističe on.
Dokument je koncipiran kao relativno kratak i sažet material, djelimično ilustrovan pozitivnim primjerima razrješavanja konfliktne situacije ili očuvanja karaktera urbane cijeline, ostvarenja međusobne harmonije objekata ulice i otvorenih prostora, unaprjeđenja jedinstvenog scenarija, ili implementacije sadržaja u lokalnom okruženju.
“U nadi da će jedan ovakav dokument uspjeti da pruži odgovore na sva otvorena pitanja, sa nestrpljenjem očekujem povratni odgovor sa više od dvadesetak adresa na koje smo uputili ovaj Nacrt državnih smjernica, kako bi nakon objedinjenih primjedbi i sugestija izvršili njegovu recenziju i sproveli ostale aktivnostu sve do upućivanja Vladi Crne Gore na usvajanje. U tom smislu, imam molbu da sve institucije, strukovna udruženja, a posebno pojedinci do kojih dođe Nacrt, svojim konstruktivnim sugestijama, bez nama svojstvenog oportunog odnosa, doprinesu izradi, u ovom momentu, jednog od najznačajnijih dokumenata za arhitektonsku struku”, zaključio je Vuković.
