“Zaštitnik, shodno svojim nadležnostima, ukazuje na ove probleme kroz svoje izvještaje i upućuje apel državnim organima da su dužni da ispunjavaju zakonom propisane obaveze. Ukoliko do toga ne dođe Zaštitnik će inicirati postupke za utvrđivanje eventualnog nesavjesnog rada, kako bi kroz regresnu naplatu nadomjestio štetu pričinjenu budžetu na taj način”, kazala je Ćirović našoj redakciji.
Tužbe zaposlenih protiv države
Na pitanje Pobjede kako stati na kraj bezbrojnim tužbama zaposlenih protiv države, Ćirović ukazuje da je upravo to poenta postojanja Agencije za mirno rješavanje radnih sporova, ali da se taj mehanizam ne koristi dovoljno.“Dva resora koja su najmnogoljudnija, ministarstva unutrašnjih poslova i odbrane, i samim tim čine 80 odsto slučajeva u kojima ih Zaštitnik zastupa kao tužene, ne koriste u dovoljnoj i potrebnoj mjeri institute mirnog rješavanja sporova pred Agencijom. Imajući u vidu da je u velikom broju radno-pravnih pitanja sudska praksa zauzela jasan stav, neshvatljivo je da se takve situacije i dalje rješavaju pred sudom, na šta Zaštitnik uporno upozorava”, navodi Ćirović.
Dodaje da i ostale budžetske jedinice nedovoljno koriste institut sporazumnog i mirnog rješavanja sporova sa svojim zaposlenima, iako u velikom dijelu tužbi postoji uspostavljena sudska praksa. To dovodi do dodatnih troškova koji se odnose na sudske, troškove izvršenja i zatezne kamate.
Za devet mjeseci prošle godine zbog izgubljenih sporova prinudno je iz budžeta naplaćeno 18,7 miliona, što je gotovo isti iznos naplaćen za cijelu 2024. godinu. U prvom kvartalu prošle godine na taj način se iz budžeta odlilo 5,2 miliona, u drugom 4,7 miliona, dok je u trećem kvartalu taj iznos premašio 8,7 miliona eura.
“Treba imati u vidu da se ukupan odliv koji Zaštitnik prati na kvartalnom i godišnjem nivou i prikazuje u svojim izvještajima, odnosi na odliv iz budžeta zbog nepostupanja po pravosnažnim i izvršnim presudama najviše u radnim sporovima i neplaćenim izvršenim uslugama po zaprimljenim fakturama, neizvršenim rješenjima donesenim u upravnim i drugim postupciima, pa se ta plaćanja uz troškove izvršenja direktno odlivaju iz budžeta države. Uz to, odlivi su i po osnovu sudskih postupaka u kojima se mahom traži naknada u milionskom iznosu na ime izgubljene dobiti, dok Zaštitnik uspijeva da te troškove kroz postupak svede isključivo na realne troškove koje je suprotna strana imala. U izvještaju Zaštitnika možete naći da se i dalje ukazuje na bespotreban odliv za šta je i Državna revizorska institucija dala svoje mišljenje i preporuke za prevazilaženje tog problema”, ukazala je Ćirović.
Naglašava da je prošle godine najveći prinudno naplaćeni iznos bio na osnovu pravosnažne presude Privrednog suda u sporu koji je protiv države pokrenula kompanija Univerzal monte zbog nerealizovanog sporazumnog raskida ugovora o gazdovanju putem Meljine – Petijevići. Riječ je o čak četiri miliona eura.
“U ovom predmetu, Zaštitnik je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Crne Gore”, naglasila je Ćirović.
Nezakonita angažovanja advokata
Problematizuje i to što pojedini državni organi, iako bi po zakonu trebalo da ih zastupa kancelarija Zaštitnika, samoinicijativno angažuju advokatske kancelarije, ocjenujući da je riječ o nedovoljnom razumijevanju instituta stranačke sposobnosti.
“U konkretnom, imamo situaciju da se nedovoljno razumije institut stranačke sposobnosti koju Zakon o upravnom sporu daje državnom organu, koji ima zakonskog zastupnika, Zaštitnika, pa dakle nema svojstvo pravnog lica. Samim tim ne može zaključiti ugovor sa advokatom o zastupanju jer nije procesno sposobno lice za preuzimanje obaveza, osim onih koje zaključuju za potrebe funkcionisanje samog organa kroz postupke javnih nabavki. Naime, državni organ je Zakonom o upravnom sporu prepoznat kao stranka u postupku, ali ne da bi se Zaštitniku olakšao posao, niti omogućio dodatni angažman advokatskih kancelarija. Intencija zakonodavca je upravo nešto drugo – učešće organa koji je i vodio upravni postupak, koji je sada pred sudom, a preko ovlašćenog službenika, dakle u svrhe brzog i kvalitetnog završavanja postupaka. Iako ima priznato svojstvo stranke u upravnom sporu, državni organ nije automatski stekao procesnu sposobnost za angažovanje advokata, što sudovi za sada nijesu prepoznali. U konkretnom pred Ustavnim sudom Crne Gore su pokrenuti postupci, pa se njihova odluka očekuje”, navodi Ćirović.
Zakon o Zaštitniku
Iako se godinama najavljivao zakon o Zaštitniku, od toga i dalje nema ništa. Na pitanje Pobjede da li smatra da su njihove nadležnosti ograničene, Ćirović odgovara da nijesu, već da nijesu dovoljno definisane. Ipak, ne smatra da je to prepreka kvalitetnom zastupanju interesa države u svakom smislu.
Preporučeno
“Zakon o Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa je potreban, kako u pogledu definisanja nadležnosti, tako i omogućavanja boljeg funkcionisanja kancelarije. Ovo imajući u vidu da više hiljada postupaka obrađuje mali broj izvršilaca, pa je potrebno pojačati funkcionalnost kancelarije u svakom smislu, i kadrovskom i prostornom, u smislu otvaranja dvije kancelarije. Naglašavam da se često pogrešno tumači da je kancelarija Zaštitnika dio nadzornog Ministarstva, sada prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, pa se zato i smatra da su ograničene nadležnosti Zaštitnika, međutim, to nije tačno. Kancelarija Zaštitnika je direktno odgovorna isključivo Vladi Crne Gore, a zakonski je zastupnik Skupštine, Kabineta predsjednika, Vlade, svih ministarstava, sudova i tužilaštava u Crnoj Gori, kao i svih drugih državnih organa bez svojstva pravnog lica”, naglašava Ćirović.
Video