21.02.
19:30hJa sam svoju beznačajnost u društvu, koju sam zaradio nakon što sam uhvaćen da silujem i prodajem Moldavku.
Da je šurim let lampom.
Da gasim po njoj cigarete iz palete Marlboro – filter Ibar – Morava bez filtera, bio smjestio u malenom lokalu u ulici slobode, kod Zorana Manđarela.
Skupa sa čuvenim fudbalerom Ganom Ćerićem, advokatom Momom Markovićem i Srđom Prelevićem.
Od svih njih samo sam ja, nezasluženo, živ.
Kao dokaz da pravde nema.
Obično bi sjedio u ćošku držeći na glavi sva prosuta govna mojih crnogorskih Srba.
Plus, Mika Živkovića, iz Kotora, koji, sva “sreća” po Crnogorce nije Srbin.
Batrgao sam se, nekako izvukao, ne do kraja, iz fekalija – koje sada baš i nisu prazne.
Kod drugog Pinješanina – mog komšije, stvar je obrnuta.
Našavši se u apsolutnoj političkoj beznačajnosti, ne poznavajući likova (one odozgo) on se batrga jednako onako kao što je to radio u svojoj značajnosti.
Kada je sređujući sektor bezbjednosti – iskopao tunel, zaštitio Cetinjane, izgubio kamion sa cigaretama, napravio pizza peć za njihovo uništenje.
Izmislio direktora Uprave prihoda i carina.
A onda izmislio i Sky. I posudio ga Evropi.
Zlo djeluje potpuno prirodno, stoga mu se Crnogorci ponekad predaju.
Poštenje nastupa ljudskim impulsom, upravo, jer nije prirodno kao zlo.
I sve ovo nema veze sa hapšenjem.
Hapsilo se.
Ali hapšenja u Crnoj Gori, do pojave Ulcinjanina, niko smijehom nije obilježavao i ismijavao u znak odobrenja.
Obično bi se ćutalo. Ili bi ozbiljni ljudi, u ime države, ozbiljno saopštili zašto je neko uhapšen. Zabranjujući cirkus.
Kako se od nemoralnih postupaka, braniti na moralan način?
Preporučeno
Dopišite odgovore.