Ona tvrdi da Zejak namjerno vrši opstrukciju koja može proizvesti štetu po državu.
Podsjetila je da je 9. novembra, kao predstavnik države koja je povjerilac, tražila da joj Zejak dostavi popis materijalne imovine MA u stečaju, a dobila odgovor da nema pravo na uvid u te podatke. Zejak joj ni nakon zahtjeva da se ne obraća firmi u stečaju, već Privrednom sudu kao organu sudske vlasti, nije dostavio popis. Zahtjev za razrješenje Zejaka je odbio predsjednik Privrednog suda i stečajni sudija Blažo Jovanić, navodeći da nijesu ispunjeni razlozi.
– Imajući u vidu da stečajni sudija rješenje temelji na članu 36 Zakona o stečaju i na isti način kao i stečajni upravnik objašnjava drugu pravnu situaciju, lako je zaključiti odakle takvo postupanje Zejaka – navela je Ćirović u žalbi i naglasila da zbog uskraćivanja podataka može proizaći šteta po državu, pa stečajni sudija ima razloga da razriješi Zejaka po članu 38 stav 1 Zakona o stečaju, a da je Jovanić povrijedio i pravo iz člana šest Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama.
U izjašnjenju na žalbu, Zejak je naveo da je u svemu neosnovana. Bazira se na članu 57 Zakona o državnoj imovini, koji propisuje da su državni organi dužni da dostavljaju informacije zaštitniku i ukazao da MA u stečaju nema taj status, nije budžetski korisnik i ne obavlja javnu službu.
“Sva imovina stečajnog dužnika je pod kontrolom Privrednog suda, a ne osnivača, u ovom slučaju države. Materijalna imovina akcionarskog društva u stečaju ne predstavlja dobra sa kojima raspolaže država “, naveo je Zejak i dodao da su osnivači bilo kojeg akcionarskog društva vlasnici kapitala, ali ne i imovine.
Na navode Ćirović da je zahtjev podnijela kao povjerilac, Zejak je ukazao da je insistirala na tome da je MA u stečaju u vlasništvu države. On tvrdi da Ćirović ne može postupati u stečajnom postupku van Zakona o stečaju i pozivati se na Zakon o državnoj imovini ili neki drugi. Naglasio je da je izvršio sve radnje shodno Zakonu o stečaju i nije uradio ništa što bi bilo razlog za njegovo razrješenje.
