Savjet ACV odlučio je u ponedjeljak da za to mjesto izabere Zorana Maksimovića, kandidata SNP-a, kojem je pripalo to mjesto po dubini. Maksimović je na birou rada skoro osam godina i ušao je u 65. godinu. Tako su pala u vodu zalaganja Vlade za uvođenje mlađih stručnih kadrova, a posebno je intrigantno što će novoizabrani direktor na polovini četvorogodišnjeg mandata morati u penziju po sili zakona.

Dakle, klasično partijsko uhljebljenje i demonstracija snage partijskog pritiska i kadrovanja i to u nezavisnoj regulatornoj instituciji sa važnim sigurnosno-bezbjednosnim nadležnostima i međunarodnim aktivnostima. Očigledan cilj ovakve odluke je da se sa funkcije direktora ukloni Dragan Đurović, u javnosti poznat kao nekompromitovana ličnost, koji je za svoj uspješan rad i profesionalizam dobio pohvale iz Ujedinjenih nacija, Evropske komisije, EUROCONTROL-a i EASA.

Demonstrirana je političko-komesarska odlučnost i javno suspendovan kriterijum važnosti da li je neko uspješan, stručan i međunarodno uvažen. Pri tome su donosioci odluke glatko ignorisali preporuke upućene direktno premijeru, koje se sa evropskih adresa ne daju tako lako, a koje su stigle sa najviših adresa civilnog vazduhoplovstva. Pobjeda je u posjedu svih tih pisama.

Partijsko kadrovanje

Ostaće zapamćeno da su takav ignorantski stav prema preporukama sa svjetskih i evropskih adresa ignorisali Dženan Kolić, predsjednik Savjeta Agencije i članovi Vladislav Vlahović, Dejan Stojanović, Tatjana Perović i Radoje Karadžić.

Prema našim informacijama, operaciju izbora partijskog kandidata vodio je Dženan Kolić u saradnji sa vrhom Demokrata. Dok se ovaj tekst priprema očekuje se da, shodno zakonu, odluku Savjeta potvrdi ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, koji je tvrdio da će ignorisati partijske zahtjeve i zalagati se da najsposobniji budu na rukovodećim pozicijama.

Nekadašnji predsjednički kandidat se, očito, sklonio u sjenku Demokratama da vode kadrovsku politiku u njegovom resoru. Saznajemo da neće ni vršiti uvid u dokumentaciju kandidata na osnovu koje bi dao saglasnost.

Njegova odgovornost je svakako evidentna. Takođe i premijera Zdravka Krivokapića, koji je izbor za direktora važne institucije, koja je u njegovoj direktnoj nadležnosti, prepustio partijama.

Značajno je i ostaće zapamćeno da su članovi Savjeta Agencije odlukom na koju je saglasnost dala i Vlada, odlučili da Crnoj Gori oduzmu rukovodeća mjesta u Evropskoj konferenciji za civilno vazduhoplovstvo (ECAC) i u rukovostvu Evropske vazduhoplovne trening organizacije (JAA TO), koja su pripadala Đuroviću personalno, a ne državi. Ta mjesta su zaista bila privilegija za jednu malu državu kao što je Crna Gora, koja se preko njih dodatno promovisala. To je jedinstven i nezabilježen primjer da Vlada ukida značajnu čast i privilegiju svoje države, dok se druge države žestoko bore za ta mjesta.

Podsjećamo da je Crna Gora bila u društvu Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Španije, Italije, Austrije, Poljske, Portugala, Švedske i Turske. I dobrovoljno napustila to društvo. Interesantno da je na sve to ćutao i ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović. Da stvar bude gora, odricanje od ovih funkcija dogodilo se samo dva mjeseca nakon izbora u Parizu sredinom jula.

Pitanja koja traže javan odgovor čelnika Vlade je da li znaju da su svjesno postupili na štetu države? Da li im je važnije da partijski udovolje dubinskom zapošljavanju, ili da Crna Gora bude u vrhu evropskih dešavanja u civilnom vazduhoplovstvu. Zašto su odlučili da nije bitno da li će Crna Gora imati predstavnika u važnim evropskim institucijama civilnog vazduhoplovstva? Važno je, izgleda, da je predsjednik SNP Joković udomio svoga druga dvije godine pred penziju, a što je država na šteti to za njih nije važno.

Biće zapamćeno ko je sve donio protiv ugleda i interesa svoje države, a članovi Savjeta su najmanje interesantni. Mnogo je interesantnije kako će i sa kakvim kredibilitetom premijer Krivokapić, predsjednik parlamenta Aleksa Bečić i ministri nakon ovoga govoriti o kadrovskoj obnovi, postavljanju kvalitetnih ljudi na funkcije, čuvanju institucija i afirmaciji ugleda države. Jer, na djelu je eklatantan primjer revanšizma i partijske dodjele funkcija.