test

Tvrde da je prevoz amonijum-nitrata bezbjedan, ali i perspektivan posao

Standard

06/08/2023

08:24

Komercijalni direktor HIP Azotare Pančevo Danilo Tomašević kazao je Pobjedi da iskreno shvata strah i zabrinutost javnosti zbog transporta i pretovara amonijum-nitrata za potrebe te firme preko Luke Bar, ali uvjerava da je riječ o bezbjednom poslu direktnog prevoza, koji se ne može uporediti sa skladištenjem te vrste materije koja iziskuje posebne uslove i odgovarajuće kapacitete.



Realizaciju čitavog posla će, pritom, nadgledati tim ljudi i stručnjaka iz njegove kompanije sa, kako kaže, više od 20 godina iskustva u toj vrsti biznisa, bez istorije akcidenata, uz interes da kvalitet robe bude sačuvan, odnosno da ne dođe do bilo kakve kontaminacije amonijum-nitrata, jer bi time samo gubili i poskupili dalji plasman i preradu.

” Naš proizvod je bijele boje, ne smije da se isprlja. U tom slučaju ga ne možemo plasirati na tržište već bi mogli samo da ga otapamo, prerađujemo i od njega proizvodimo nešto drugo. To je važan momenat, zato je, između ostalog, Azotara i prisutna u nadzoru. Kao u svakom poslu, u nekom obimu mora doći do kaliranja, odnosno rasipanja, ali je naš zadatak da i takvu količinu pokupimo, stavimo je u poseban kontejner i da je kasnije u proizvodnom procesu preradimo u neku drugu vrstu đubriva”, ističe Tomašević.

Povodom toga, dodaje sagovornik, ukazali su lučkoj upravi i na potrebu obezbjeđivanja adekvatnih higijenskih uslova, čega su, kako kaže, i u Luci Bar bili svjesni i rade na ispunjenju tih standarda do početka pretovara.

Na primjedbu da već dvije godine traje problem sa higijenskim aspektima pretovara koncentrata bakra, povodom kojih je luka prihvatila da postoji problem koji ne može kratkoročno da riješi, Tomašević je kazao da je biznis sa bakrovim koncentratom „takav kakav je“.

” Više bih volio Luku Bar da vidim kao „vrata“ za žitarice i prihranu za biljke, nego što se bave takvim, tehnički rečeno, prljavim poslovima”, naveo je on.

Tim iz Azotare u Baru

Potvrdio je da je na vezu kod Bara brod sa 32.000 tona amonijum-nitrata u formi vještačkog đubriva. Prema sadašnjim cijenama na tržištu – na koje umnogome utiče sam proizvodni proces, ali i ratom u Ukrajini ispresijecane rute transporta i proizvodnje sirovina za đubriva – vrijedi oko sedam miliona dolara.

Kako bi ispratili pretovar, tim stručnjaka iz Azotare je prije dva dana stigao u Bar, kaže Tomašević, koji se nada da će, ukoliko realizacija posla bude išla planiranom dinamikom, to biti početak prisutnosti na

duži rok, odnosno kontinuirani tranzit ove vrste đubriva, na nivou jednog broda mjesečno.

Ujedno, smatra da bi ovaj lanac i koridor mogao da predstavlja i „jadransku kapiju“ za pretovar ne samo ove i drugih vrsta poljoprivrednih đubriva već i ozbiljniji prevoz žitarica za šta, prema njegovim riječima, luka ima kapacitete, ali tek sporadično i veoma slabo do sada iskorištene.

U pogledu bezbjednosti i samog sadržaja tereta broda koji se od 27. jula nalazi na sidrištu ispred Bara, gdje čeka početak pretovara, Tomašević kaže da je riječ o amonijum-nitratu koji se koristi za prihranu biljaka, gotovom đubrivu sa 34,4 odsto koncentracije azota, koji će se direktno pretovarati u željezničku kompoziciju i transportovati do Azotare.

” Amonijum-nitrat, koji je predmet posla i tranzita preko Luke Bar, je čisto bijela materija u formi granula. Ugrubo rečeno, one su prilikom proizvodnje tako napravljene da imaju svoju statičku vrijednost, dakle testirano je koliki pritisak može da istrpi i ta vrijednost je upisana i na deklaraciji robe. Ta se karakteristika definiše kao statička snaga i otpornost granula amonijum-nitrata što garantuje i sprečava da ta vrsta đubriva bude opasna na bilo koji način. U samom transportu ovako dizajnirana forma amonijum-nitrata može da izdrži četiri pretovara bez ikakvog problema”, navodi on.

Upravo su, kako kaže, pretovar đubriva i transport segmenti u kojima znanje i iskustvo njihovih stručnjaka dolaze do izražaja.

” Tretman pretovara i prevoza je takav da granule amonijum-nitrata ne mogu da se pretvore u prah. Ako bi ga držali dugo pod ogromnim pritiskom u neadekvatnim skladištima, onda bi počeo da se pretvara u prah. I onda bi, u slučaju kontaminacije i detonacije, postao opasan. To je sve nešto što se u luci neće događati jer nije planirano skladištenje već direktni pretovar i prevoz u Azotaru”, ističe Tomašević.

Napominje da kao suvlasnik i predstavnik firme, pored poslovnih ima i druge interese koji su ga opredijelili za napor da se okrenu upravo Luci Bar. To je, kako kaže, činjenica da je njegova porodica iz Crne Gore, a upravo i u Baru ima rodbinu.

Dugoročni plan

Prema Tomaševićevim riječima, njihova poslovna ideja je da se u Luci Bar napravi centar za dugoročni direktni pretovar, bez ikakvog skladištenja rasutog tereta.

” O skladištenju ne razmišljamo iz više razloga. Prvi je što Luka Bar nema razjašnjenu situaciju sa turskim partnerima koji su u sredini luke, Port of Adria, koji raspolažu tim zatvorenim kapacitetima. Luka Bar, koliko sam razumio, praktično nema zatvorenih skladišta, niti ima zemljišta na kojem je moguća izgradnja zatvorenih magacina. To nam nije ni opcija, a nema potrebe kada smo već u Luci Drač instalirali naše skladišne kapacitete za gotove proizvode, za izvoz na ciljani dio tržišta”, kazao je on.

Plan je, kako kaže, dugoročno snabdijevanje Azotare preko Luke Bar.

” U tom cilju smo privukli i ostvarili saradnju sa firmama Monte kargo i Srbija kargo koje će raditi tranzit željeznicom. Ako mene pitate, ja bih radio samo sa željeznicom. Nas ne interesuje da blokiramo kamionima puteve, kao prošle godine, kada su kamioni iz Luke Drač išli preko Crne Gore i napravili kolaps, to nikome nije u interesu”, ističe Tomašević.

Na pitanje da li im je i u pogledu cijene Bar bolja opcija, Tomašević ističe da to zavisi od puno toga.

” Brzina istovara diktira cijenu. Vidjećemo kako Luka Bar radi, mi to ne znamo. Prvi je put. Razgovarali smo sa momcima iz operative, dali sugestije, ukazali na potrebne korekcije i uslove. Tako da je sada na papiru povoljnije”, kaže on.

Naglašava da su kao firma spremni da i više plate takozvanu stojnicu, odnosno čekanje broda na pretovar, samo da isporuka ide direktno željeznicom, dakle pretovar brod-vagon za šta, prema njegovim riječima, postoje uslovi.

Precizira da je neto kapacitet kompozicije voza koji bi obavljao transport oko 600 tona, na tu količinu utiču elementi poput maksimalnog osovinskog pritiska, kao i nagiba koji lokomotiva mora da savlada, jer je to zahtjevan posao.

MN: Nije isto što i tehnički nitrat

Naglašava da je sama priroda robe jasno klasifikovana.

” Ima raznih vrsta amonijum-nitrata, u Bejrutu je bio tehnički (porozni) koji se koristi za proizvodnju eksploziva. Jasno se vidi na vrećama da je to australijska kompanija koja se bavi proizvodnjom tog tipa”, kaže sagovornik.

Pojašnjava da se on razlikuje od amonijum-nitrata za poljoprivredu i po dizajnu granula.

” Izgleda kao „kokica“ i napravljen je tako da upija ulje. On sam po sebi ne gori. Kada je izložen plamenu, on oslobađa kiseonik i pospješuje gorenje. Ali tehnički mora da prođe nekoliko faza pripreme, od mrvljenja, odgovarajućeg pritiska do miješanja sa drugim supstancama, da bi se izazvalo detoniranje amonijum-nitrata. Ovaj koji je predmet tranzita preko Bara, dakle, nije porozan, poljoprivredni je. To potvrđuju i sertifikati koji se prilažu prilikom transporta. Nijedan brodar neće da prihvati transport dok crno na bijelo ne dobije podatke o tome što prevozi, jer tako nalažu međunarodne konvencije i standardi, ali i interesi onih koji prevoze, odnosno naručuju robu. To je naš biznis, dakle, nabavka hrane za biljke”, naglašava Tomašević.

Reference

Na pitanje da prokomentariše činjenicu što je, u nedostatku stavova drugih državnih inspekcija i institucija, Luka Bar kao glavni argument navela da će upravo Azotara nadgledati pretovar i tranzit, Tomašević ističe da više od dvije decenije poslovanja garantuju da će u svom domenu posao ispratiti kako treba.

–” Ako govorimo o Promistu, našoj firmi koja je prije dvije godine kupila Azotaru, tokom dvije decenije posla nijesmo imali nijedan akcident vezan za đubrivo ni na jedan način. Azotara je unikatno osposobljena za rad sa azotnim đubrivom. Posjeduje znanje, opremu i kadar da radi i da savjetuje u toku rada sa azotnim đubrivima. Dokazuje to i podatak da kada se dogodio hemijski udes u Pirotu, u kojem su učestvovale neke druge firme, jedini mi smo u Srbiji bili u situaciji da izvršimo bezbjedno pretakanje amonijaka i da spasimo imovinu, životnu sredinu i živote ljudi”, kaže Tomašević.

Ističe da će tim iz Azotare biti tu tokom cijelog pretovara, a u perspektivi se nada i stalnoj prisutnosti u našoj zemlji.

” Ponoviću, što se tiče pretovara: postoje jasna uputstva kako se rukuje amonijum-nitratom. To je stopostotno vodotopljiva materija. Nema nikakav težak miris, naravno ne treba da vam upadne u oči, ali nije roba koja sama po sebi znači bilo kakvu opasnost u direktnom kontaktu sa ljudima i okolinom. Koristi se kao hrana za biljke i to je njena svrha”, naveo je on.

Ističe da je više puta razgovarano sa predstavnicima lučke bezbjednosti, Upravom prihoda i carina gdje su razrađeni svi aspekti posla.

” Kada budu vidjeli o kakvoj se materiji radi, biće im zanimljiva količina bojazni koju su imali. A ja, ponavljam, razumijem strah, ali sve je stvar edukacije i adekvatne informacije. Ako ljudima adekvatno objasnite o čemu se radi, onda će shvatiti”, zaključuje Tomašević.

Razlike između skladišta i prevoza

Rigorozni uslovi predviđeni u manipulaciji amonijum-nitratom, prema riječima Tomaševića, prvenstveno se odnose na skladištenje, jer postoji velika razlika, i formalna i praktična, u pogledu transporta i lagerovanja.

” Vi morate čuvati robu na određeni način, jedinstveno mjesto da to bude po propisima jeste Azotara. Sa druge strane, postoji jasna direktiva za pretovar i prevoz, kako se to radi i planovi kako to funkcioniše. Iznad svega ovoga stoji nam i, da tako kažem, željeznički ustav. Oni imajusvoj način kako klasifikuju terete. Kad vam željeznica primi tovar za transport, onda je to dodatna potvrda da je sve po proceduri. Niko neće rizikovati imovinu i živote ako nije siguran što radi. Dakle, nema prostora za improvizaciju”, kaže on.

Ne miješa se u medijsku strategiju lučkih vlasti

Tomašević je kazao da iz objektivnih razloga nije u prilici da komentariše pitanje da li smatra da je Luka Bar propustila na adekvatan način da informiše javnost o poslu – umjesto što se za projekat saznaje kad je brod sa teretom već na sidru – i time otkloni dileme koje imaju mediji, ekolozi, mještani i lokalna uprava.

Prije nekih 20 dana sam imao prezentaciju u Baru, u sali gdje je bilo prisutno 30 ljudi, iz Luke, lučke bezbjednosti, carine i drugih službi. Mislio sam da je tu bilo i lokalnih medija, ili sam imao takav utisak jer sam dobijao pitanja od zvaničnih lica, kao zabrinutih građana, i jasno im predočio sve aspekte posla. Moj je utisak bio da je to bilo i nastojanje Luke Bar da medijski upozna javnost.

Odgađanje zbog boksita

Na pitanje, zašto, pored svih pratećih motiva i povezanosti sa Crnom Gorom, Luka Bar kao centar za pretovar, Tomašević naglašava da za to ima više razloga. Prvi je potreba obezbjeđivanja paralelne rute za transport đubriva, jer zbog prekida kanala, ne mogu samo da se oslanjaju na transport preko rumunskih luka Dunavom.

” Drugi, a možda i ključni, je što je Bar idealan jer postoji direktna veza željeznicom sa Azotarom koja ima svoja skladišta, ali i čvorište sa 20 kilometara pruge”, kaže on.

Tomašević pojašnjava da je njihov interes bio da pretovar odmah počne, ali je Luka Bar već imala preuzetu obavezu pretovara boksita.

Trebalo je da počne u subotu, ali je pomjereno za dan-dva kasnije.

Na pitanje procedura i obuka radnika, Tomašević navodi da to nije obuka prema kojoj se „oni uče da rade“, već sitnih modifikacija procedura.

” Ukoliko su radili posao bez naočara, treba da stave. To i s boksitom i brašnom. Utezanje procedura, kako bih rekao, dobra praksa u poslu to nalaže. Da mi koji smo daleko iskusniji, pružimo smjernice ljudima koji se bave planovima za bezbjednost i prilagođavanjem prakse onoga što se dešava na terenu”, kaže Tomašević.

Infrastruktura Luke je, prema njegovim riječima, adekvatna, ali prilično neiskorišćena, jer su kapaciteti daleko veći nego što su upošljeni.

Pohvalio je nastojanja uprave Luke Bar da malo agilnije traže dodatni posao i izvore prihoda kroz proširenje asortimana posla.

Izvor (naslovna fotografija):

Luka Bar

Ostavite komentar

Komentari (0)