Vakcine protiv palanačkog u sebi – nema.

28.05.

21:00h

Nekada davno, dok je Molje Koprivica maštao da jednoga dana postane član partije koja će se formirati i u kojoj će se pitati na nivou Nikšića i Župe, ja sam, dok sam maštao da postanem advokat Đoka Pavićevića i vjenčanog kuma Mijajlovića, imao pretenzije da baš njima budem branilac.

Čak, prije toga, pripremajući se da postanem advokatom mafije, čitao sam Radomira Konstantinovića i njegovu “Filosofiju palanke”.

Povezani članci

Društvo

Striko Mitar i Demokrate

Hronika

Piperović: Ne postoji sud u svijetu koji bi potvrdio optužnicu za zloupotrebu položaja nekoga ko u tom momentu nije bio na poziciji

Kolumne

Zakon mora imati svrhu

I sjećam se da je utopizam u palanci – u mogućnosti mogućeg bez nemogućeg, istinitog bez zabluda, stvarnog bez nestvarnog, smislenog bez nesmislenog.

Podvesti Moljeve periodične napade palanačke ekvilibristike kod obnašanja politike, ozbiljan je izazov za iole trezvenog.

Kako analizirati naravoučenije koje izgovara potpredsjednik Vlade jedne države i potruditi se da ruka ostavi trag normalnosti na papiru.

Dakle, zanimljivo mu je, pa naglašava da branim i Pavićevića i Bemaxovca – kuma.

Moš’ mislit.

Otkud to?

Šta Molje sugeriše?

Kojem orlu piše golub pismonoša?

Šta ima tu skrivenog, neuobičajenog, tajanstvenog?

Da je Molje ušao na Wikipediu, ukucao moje ime, ni naočare mu ne bi pomogle da mu oba oka ne ispadnu.

Zamisli, isti čovjek zastupa porodicu Slobodana Miloševića, Duška i Ratka Kneževića, Barovića, Lazovića, Branka Ćupića, Predraga Boškovića, Slobodana Šaranovića, Alana Kožara, tužiteljicu Mitrović.

Čak i komandanta crvenih beretki – Vasilija Mijovića.

Ovo je za ozbiljno preispitivanje.

Umjesto kao pristojni momak, doduše poznavao i trafikovao S.Č. da brani književnike, pijaniste, operske pjevače, glumce.

Uostalom, advokatom se postaje da bi se branili ovi drugi.

I Momo. Kamenu se kazalo.

Molju nije pomoglo što su izmišljeni penicilin, gromobran, točak.

Vakcine protiv palanačkog u sebi – nema.

Otud moja ljutnja, nema ni čuđenja, ni imena.

Za penicilin se potrudim. Sam. Pa kako ko reaguje.

P.S: Ne smijem sebi dozvoliti luksuz da se trošim.

Pokojna tetka mi je onomad govorila: glupi od razumnih ljudi taman toliko nauče, koliko im je potrebno.

Da budu još gluplji.

Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.