Monografija je nedavno predstavljena u Kotoru, u okviru Don Brankovih dana muzike, a u petak veče je održana promocija i u Kuslevovoj kući u Podgorici. Ovim povodom za Pobjedu govori prof. dr Antun Sbutega, autor monografije i admiral Mornarice, koji je posljednih godina, zajedno sa svojim saradnicima, uložio ogromnan napor da Mornarica, koja ima ima tradiciju još od 809. godine, bude prepoznata na svjetskoj mapi baštine čovječanstva.
POBJEDA: Monografija „Bokeljska mornarica, nematerijalna kulturna baština čovječanstva“ donosi sveobuhvatan pregled istorije Mornarice, uz obilje građe koja ranije nije bila objavljivana. Šta je bio vaš ključni motiv da započnete realizaciju ovog projekta?SBUTEGA: Imao sam više motiva, od kojih su najvažnija bila dva. Jedan je osjećaj duga prema precima koji su vjekovima bili pomorci i članovi Mornarice, kao i prema Mornarici koja je mi je prije šest godina ukazala čast da me izabere za admirala. Drugi motiv je bio taj što, iako je u zadnja dva vijeka napisano puno radova na temu Mornarice, postoji samo jedna knjiga koja koja ima za temu cjelokupnu istoriju Mornarice. Radi se o knjizi „Kotorska mornarica“ koja je zapravo doktorska disertacija Slavka Mijuškovića, viceadmirala Mornarace i akademika, iz 1965 godine, objavljena 1994. godine. To je veoma vrijedan rad kompetentnog arhiviste i historičara koji sam mnogo koristio i često ga citirao. No, on ima neke nedostatke za savremenog čitaoca.
Ta knjiga se samo sa par rečenica osvrće na povijest Mornarice prve dvije decenije poslije Drugog svjetskog rata i ne obuhvata događaje u toku proteklih šest deceenija, veoma burnih i važnih za Mornaricu. Osim toga, Mijuškoviću nijesu bili poznati brojni dokumenti koje sam ja koristio tako da su neki njegovi stavovi pogrešni. Najzad, brojne polemike o istoriji Mornarice tokom njene kandidature za upis na Listu UNESCO-a su bili dodatni podsticaj za pisanje ove knjige.
POBJEDA: Građa o Bokeljskoj mornarici je obimna, još uvijek u cjelosti neistražena. Jeste li, sklapajući ovu monografiju, bili prinuđeni i da se odreknete nekih arhivskih, dokumentarnih „bisera“ koje nijeste uvrstili u ovo izdanje, zbog obilja podataka koje je valjalo sistematizovati i na adekvatan način predstaviti?
SBUTEGA: Pisanju knjige je prethodilo višegodišnje istraživanje izvora i literature, posebno arhivske građe. Istorije Boke, kao i istorija Mornarice se bazira na bogatim istorijskim izvorima i arhivskoj građi od srednjeg vijeka do danas. Ja sam objavio veliki broj radova i monografija koji se, pored ostalog, bave istorijom, posebno Mediterana, Crne Gore i Boke, pa i Mornarice, poštujući savremenu metodologiju istoriografije, služeći se raspoloživim dokumentima i drugim izvorima.
Ova knjiga se velikim dijelom zasniva na obimnom i dragocjenom djelu „Bokeljska mornarica u arhivskim dokumentima“, objavljenom prošle godine u kome je, poslije višegodišnjeg istraživanja tima eksperata kojim sam rukovodio, objavljeno 777 dokumenta, većinom do sad nepoznatih, od srednjeg vijeka do danas. Otkrili smo tokom istraživanja mnogo više dokumenata ali smo objavili samo najvažnije.
POBJEDA: Zašto nije bilo moguće ranije napisati jednu ovakvu monografiju?
SBUTEGA: Nije bilo moguće upravo zato što su tek sada podrobno istraženi i objavljeni brojni dokumenti iz Istorijskog arhiva Kotor, Pomorskog muzeja u Kotoru i arhiva Bokeljske mornarice. Utemeljenje historiografije na validnim izvorima i arhivskoj građi je bitno jer onemogućava falsifikovanje istorije i mitomaniju, odnosno njenu zloupotrebu u ideološke i politikanske svrhe, tako pristunu u Crnoj Gori i na cijelom Balkanu.
Ceremonijalni nastup Bokeljske mornarice
Svjedoci smo da su istorijski falsifikati i mitomanija važna oruđa i primitivnoj političko-ideološkoj borbi na ovim prostorima. Njima se ne treba suprotstavljati istim metodama, pamfletima i propagandom već ozbiljnim naučnim radom: to nije lako, ali je jedino korisno i svrsishodno na duži rok. Mi smo to pokušali da uradimo kada je u pitanju Mornarica i njena istorija i vrijednosti i vjerujem da smo uspjeli. Uvjeren sam da ova knjiga ima u ovom trenutku poseban značaj jer svjedoči da je Mornarica kroz cijelu dugu povijest bila integralni dio zapadno-evropske civilizacije, pravno utemeljena i demokratska institucija, da je bila bitan element građanskog društva Kotora i Boke, nosilac njhovog ekonomskog, društvenog i kulturnog razvoja jer je pomorstvo bilo glavna privreda djelatnost.
To je posebno važno naglasiti danas kada Crna Gora uz velike teškoće pokušava da postane član Evropske Unije, kada imamo teškoće u razvoju građanskog društva i kada je naše pomorstvo u krizi.
POBJEA: UNESCO je na konferenciji 16. decembra 2021. godine odlučio da upiše Bokeljsku mornaricu na Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Kako se ova odluka odrazila na Bokeljsku mornaricu od decembra prošle godine do danas?
SBUTEGA: Upis na Listu UNESCO-a je ispunjenje davne želje Mornarice koja je pokrenula tu inicijativu i čiji su članovi učestvovali u izradi Nominaciong dosjea. Mi smo veoma ponosni na taj uspjeh, koji je kruna cijelokupne istorije Mornarice, tim više što je ta kandidatura bila skopčana sa mnogo teškoća i prepreka. Upravo pripremamo izbornu Skupštinu koja je bila odlagana dvije godine zbog pandemije na kojoj će biti izabrano novo rukovodstvo i usvojen novi plan rad za naredni period.
POBJEDA: Kakve su sve obaveze Mornarice prema UNESCO-u, od upisivanja na Listu nematerijalne baštine?
SBUTEGA: Činjenica da je Mornarica na listi UNESCO-a daje ne samo njoj već i Kotoru, Boki i Crnoj Gori veliku dodatnu vrijednost, pogotovo u promociji u svijetu, ali je ona i velika odgovornost i obaveza. Dakle, Mornarica, njeni članovi i rukovodstvo, kao i lokalna zajednica, opštine i država moraju uložiti dodatne napore da očuvaju i adekvatno valorizuju njene izvorne vrijednosti jer ona nije više samo dobro Boke i Crne Gore, već svijeta. Bivši ministar kulture Aleksandar Bogdanović je bio obećao da će status Mornarice biti regulisan specijalnim zakonom imajući u vidu njen značaj, jer nije dopustivo da ona bude samo jedna od stotina NVO.
POBJEDA: Je li ovaj status u okviru UNESCO-a konačno stavio tačku na polemike između Mornarice i jednog dijela Hrvata i hrvatske javnosti koji su tvrdili Crna Gora ne može sama kandidovati Mornaricu jer je nasljeđe hrvatskog naroda?
SBUTEGA: UNESCO je ne samo prepoznao svjetsku vrijednost Mornarice već i pravo Crne Gore da je kandiduje i time je obezvrijedio sve pokušaje da se ono ospori. Ta odluka je izazvala nove proteste sa istih adresa ali to je sada apsolutno nevažno.
POBJEDA: Imate li utisak da je Bokeljska mornarica jednako prepoznata na jugu, u centralnom i sjevernom dijelu Crne Gore?
SBUTEGA: Ne samo Bokeljska mornarica, već ukupna istorija Boke, istorija njene kulture, umjetnosti i njenog pomorstva su nedovoljno poznati u Crnoj Gori, a posebno u njenom kontinentalnom dijelu. To je velika šteta jer se radi o izuzetno bogatom istorijskom i kulturnom nasljeđu. To je posljedica više faktora, počev od činjenice da je Boka od XIV do XX vijeka bila politički i administrativno odvojena od kontinentalne Crne Gore, da je zbog toga danas Crna Gora primorska ali ne i pomorska država koja nema politiku razvoja pomorstva u svim njegovim segmentima, zbog čega je to pomorstvo ovdje u najdubljoj i najdužoj krizi u istoriji. Osim toga, Primorje se ambijentalno devastira neadekvatnom i nepimjerenom gradnjom bez respekta za njegovo kultrno nasljeđe, prirodne i estetske vrijednosti.
POBJEDA: Zašto čuveno kolo Bokeljske mornarice, odnosno vaše ceremonijalne nastupe, ne možemo vidjeti u Podgorici, na Cetinju, Žabljaku ili u Pljevljima? Podsjetiću vas da je Mornarica prvi i posljednji put gostovala u Podgorici, 2007. godine.
SBUTEGA: Mornarica nije folklorno društvo i njeni nastupi su strogo propisani Statutom i drugim normativnim aktima. Pored toga, ona može, na poziv i uz odobrenje rukovodstva Mornarice, nastupati i van Boke. Tako je nastupila više puta u inostranstvu, te na Cetinju 2019. godine, a ukoliko bude pozvana nastupiće i u drugim gradovima Crne Gore.
POBJEDA: Iskusan ste diplomata, stvaralac, istraživač, kulturni radnik, admiral Bokeljske mornarice… Šta mislite o svemu što se događa na društveno-političkoj sceni Crne Gore? Već na prvi pogled reklo bi se da smo u haosu, šta Vi mislite?
SBUTEGA: Odgovor bi zahtijevao bar nekoliko stranica. Ukratko, Crna Gora je uvijek tokom istorije bila podijeljena, po raznim osnovama. Najvažnija od svih podjela je ona iz 395. godine kada je preko nje prešla granica između Zapadnog i Istočnog rimskog carstva; Boka i njeno zaleđe su tada pripali Zapadu a ostatak Istoku. Od tada do danas Crna Gora je kao rimski bog Janus sa dva lica, jednim koje gleda prema Zapadu a drugim prema Istoku. Državnost je obnovljena prije 16 godina i to je kratak rok da se riješe brojni problemi i prevaziđu duboke istorijske podjele. No, to nije opravdanje za brojne i krupne greške, grehove i propuste političkih partija i političara vlasti i opozicije koje sadašnju situaciju čine kompleksnom a budućnost neizvjesnom. Crna Gora liči na mali brod u velikoj oluji čija se posada i putnici svađaju i ne mogu da odluče u kom pravcu da plove i što da rade. A globalna oluja je tek počela.
POBJEDA: Može li kultura u Crnoj Gori biti glasnija od politike?
Preporučeno
SBUTEGA: Ne može jer je politika uvijek i svugdje glasnija i u kratkom roku jača od kulture, ona ima vlast i trudi se da kontroliše kulturu. Tako je Sokrat ubijen, Aristotel je morao pobjeći iz Atine, Platon prodan u roblje, Dante je umro u izbjegištvu, Tomasu Moru je odrubljena glava, Solženjicin je bio u Staljinovom logoru a zatim izbjeglica u SAD, itd. No, kultura na dugi rok usmjerava društveni razvoj, pa i politiku. To zahtijeva napore i žrtve pojedinih svjesnih i kreativnih osoba i kritična masa takvih osoba može imati veliki uticaj na istorijske pa i polititičke procese. Nijesam siguran da u Crnoj Gori ta kritična masa postoji.
Video