“Radnja se odvija u Klinici ‘Transfer’ u kojoj dr Šoć vrši eksperimentalno liječenje mladih pacijenata kroz aktivno stvaralaštvo i angažovanje na savremene teme i grjehove, sve dok oni sami ne preuzmu liječenje u svoje ruke”, navodi se u opisu komada.

Tekstove za likove koje tumači u predstavi potpisuju polaznici Pozorišne radionice Dodest i Radionice kreativnog pisanja, a među njima su: Lucija Drenovac, Filip Ćuković, Monika Čampar, Hana Ahmetović, Elena Bjelanović, Staša Bjelanović, Itana Mirović, Ljubica Vukić i Dario Stanojević.

Kako pojašnjava u razgovoru za Standard reditelj komad Sejfo Seferović, naziv komada je u stvari drugi naziv, jer u opticaju bila dva naslova, da li da se predstava zove “Klinika transfer” ili “Pogledaj dom svoj đa’ole”. Posebno zbog čuvene pjesme Riblje čorbe “Pogledaj dom svoj, anđele”, jer gledajući ovako, “mislim da je ovdje đavo odavno umiješao prste u ovu zemlju, nažalost”.

“Plakat predstave ‘Krik’ Edvarda Munka, je, po meni, jedan krik, vapaj upravo ove mlade generacije, ovih mladih ljudi, koji su aktivni učesnici ove predstave. Obrad Nenezić, koji je po struci dramaturg, a inače urednik Dramskog programa KIC-a ‘Budo Tomović’, njegova je ideja bila da se radi ova predstava, i što je, daleko najinteresantnije u svemu tome, sami polaznici radionice pisali su tekst. Svako je pisao svoju ulogu i onda je Obrad sve to sredio, posložio i tako je nastala ova predstava”, ističe Seferović.

Najveći izazov za njega kao reditelja, dok je radio ovu predstavu je bilo to da ih uvede i da ih ubijedim u to da vjeruju u to što rade, da je to u stvari njihovo.

“Mislim da generalno mladi imaju jedan veliki problem, a to je da im se ne vjeruje nešto posebno, u smislu: ‘Ajde, ti si mlad, nemaš ti pojma’. Međutim, mnogi će vidjeti da oni i te kako imaju pojma, posebno što je Obrad rekao, i ja smatram takođe, da je ovo jedan izuzetno inteligentan tekst i da su oni uspjeli da naprave jedan pomak, jer pozorište samo po sebi uvijek treba da bude kritika društva, a oni su bogami jako, jako dobro napravili kritiku ovog našeg društva, cjelokupnog. Mislim da ko god ne bude gledao ovu predstavu, biće na velikom gubitku, ali ne kao reditelj, glumac ili ne znam što, nego prosto kao običan čovjek. Na generalnoj probi sam predstavu gledao kao da je prvi put, a evo gledam je tri-četiri mjeseca, u tome sam, jako mi se sviđa, prije svega kao čovjeku”, naglašava naš istaknuti glumac.

Prema njegovim riječima, porodica je osnovna jedinica društva, a današnji roditelji ne obraćaju mnogo pažnje na svoju djecu i to se pokazuje i u ovoj predstavi.

“Roditelji smatraju da ako djetetu daju pare ili kupe neku skupu igračku da su završili s tim. To nije tačno, jer djeca, prije svega, traže pažnju i djeca žele da ih roditelji i čuju i saslušaju. Djecu treba slušati šta pričaju, misle. Evo, ja sam tek radeći na ovoj predstavi shvatio koliko su ta djeca u stvari vrijedna i koliko je vrijedno to što oni misle, kakav stav imaju o životu, društvu, politici, svemu što se dešava okolo, jer i oni su jako svjesni svega oko nas. Možda nisu toliko upućeni u nekakva istorijska dešavanja, ali jako su svjesni toga što se trenutno dešava u svijetu”, kaže Seferović.

Međutim, nastavlja on, nažalost, mi, stariji, uvijek govorimo da smo pozajmili ovu planetu samo od sledećih generacija, a u stvari radimo potpuno suprotno.

“Iskorišćavamo je do besvijesti ka’ da je naša prćija i kao da posle nas niko neće živjeti. To je u Crnoj Gori jako izraženo, zato što imam prilike, ne samo s ovom mojom djecom na pozorišnoj radionici, već srećem mlade, i mislim da se ne obraća pažnja i nikakav izbor nemaju. Treba im nešto dati, dozvoliti da sami rade neke stvari, ne treba dozvoliti da im se sve da kao na tacni, da sami dođu do nečega, da sami nešto privrede, urade, zarade, itd…”, zaključuje Seferović za Standard. M.R.