Bojanić je diplomirani ekonomista, licencirani broker i diler na finansijskom tržištu. Bio je poslanik Skupštine Crne Gore od 2012. do 2016. godine i član Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope u Strazburu od 2012. do 2014. godine.

U decembru 2020. godine izabran je za ministra kapitalnih investicija u 42. vladi.

Odluka o imenovanju Bojanića za otpravnika poslova je dio plana ,,širenja doplomatske mreže“ koji je premijer Abazović razradio u saradnji sa svojim savjetnikom Đorđem Radulovićem, nekadašnjim prvim čovjekom Ministarstva vanjskih poslova u ,,apostolskoj“ vladi Zdravka Krivpokapića.

Nezakonito koristeći član 72 Zakona o vanjskim poslovima Abazović i Radulović su već postavili ,,svoje” ljude u pojedinim diplomatsko-konzularnim predstavništvima.

Pobjeda je pisala da je Abazović 7. novembra prošle godine otpravnicima poslova – Bojanu Šarkiću u Londonu, Veljku Milonjiću u Vašingtonu te Ivani Pajević, ambasadorki u Misiji Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku, poslao rješenja o hitnom povratku u zemlju, zaključno sa 21. novembrom, iako su bili postavljeni nekoliko sedmica ranije?!

Crnogorske diplomate su pozvane da se hitno vrate zbog „aktivnosti i potrebe rada u Ministarstvu vanjskih poslova u Podgorici“. Od tada niko od njih nije dobio bilo kakvo zaduženje?!

U međuvremenu, krenula su brzopotezna postavljenja novih ,,ljudi od povjerenja“.

Samo nekoliko dana nakon diplomatski čistki, premijer u tehničkom mandatu poslao je trojicu otpravnika poslova: u Vašington Nebojšu Todorovića, u Tiranu Đorđa Jankovića i u Zagreb Damira Grbovića.

I to kroz klasičnu zloupotrebu Zakona o vanjskim poslovima, kao u slučaju postavljenja Nebojše Todorovića, čovjeka koji nikada nije radio u Ministarstvu vanjskih poslova, niti ima diplomatskog iskustva. Ranije je bio pripadnik Demokratske partije socijalista, a jedno vrijeme je, kao partijski kadar, bio raspoređen u – Ministarstvu zdravlja. Bio je i jedan od funkcionera u DPS-u Glavnog grada.

Postavljenje Bojanića samo je nastavak iste prakse.