Pobjeda je još 2. jula nakon razgovora sa gospođom Slavicom Mandić koja radi na podacima u vezi sa pomenutim Registrom poslao mejl na njenu adresu sa pitanjem: Da li je Mitropolija crnogorsko-primorska 2006. godine upisana u Registar crkava i verskih zajednica Srbije i, ako je upisana, da li možete navesti tačan datum upisa?

“POŠALJITE MEJL…”

Sjutradan 3. jula stiglo je obavještenje od gospođe Mandić da se to pitanje uputi pres službi Ministarstva pravde, što je i učininjeno. Pošto do 22. jula Pobjeda nije dobila odgovor redakcija tog medija pozvala je kabinet ministra pravde Srbije Nele Mihajlović gdje je rečeno da upute novi mejl i pitaju što je sa mejlom koji je poslat 3. jula. Mejl je ponovo poslat pres službi, ali i na njega do 28. jula nije bilo dgovora.

Onda, 28. jula, ponovo je kontaktiran kabinet ministra, a odgovorna službenica kaže da se sjeća razgovora sa novinarkom Pobjede i da ponovo treba da se obrate pres službi. Na pitanje ko je šef pres službe i da hoće sa njim da pričaju, jer njegovog imena nema na sajtu Ministarstva, službenica je ponovila upustvo da se komunicira mejlom…

Na konstataciju da je nelogično da pres služba nema čovjeka za živu komunikaciju službenica je više puta ponavila rečenicu: “Rekla sam vam kome da se obratite”.

“DOBIĆETE MEJL…”

Na telefon pres službe javila se druga službenica koja je kada je čula zašto ih kontaktira redakcija Pobjed mirno odgovorila da nije upoznata sa ranijim dopisima od 2. i 28. jula, jer je bila na godišnjem odmoru i da će proslijediti mejl kada pres služba dobije odgovor na postavljeno pitanje.

Kada će to biti? Službenica ne zna odgovor, ali ni na svako  sljedeće pitanje: ko treba da odgovori, da ih ona uputi na odgovorno lice da ga pozovu i tako prekratuo komunikaciju mejlovima, da je nelogično da mjesec dana nema odgovora… Jedini odgovor koji je do sada Pobjeda dobila od službenika iz Ministarstva pravde je “dobićete mejl”.

REGISTRACIJA

Zvanični Beograd, kao i Srpska pravoslavna crkva, ne žele da otkriju da li je Mitropolija crnogorsko-primosrka registrovana u Srbiji.

Prema informacijama Pobjede, MCP je prije referenduma 2006. godine uputila Ministarstvu pravde Srbije zahtjev za upis u registar. Poznati vjerski analitičar Mirko Đorđević je svojevremeno tvrdio da je MCP registrovana u Srbiji, naglašavajući daje to učinjeno “svjesno da bi se izbjegla registracija u Crnoj Gori”. Time je izbjegnuta i mogućnost da isti dio SPC pojedine eparhije koje prelaze crnogorsku teritoriju i obuhvataju dio Srbije i BiH, budu upisane i u registar Srbije i u registar Crne Gore.

Na Đorđevićeve tvrdnje nije bilo zvaničnog demantija iz SPC, jedino je mitropolit Amfilohije, u jednom davnašnjem intervjuu, izjavio da on “ne zna za to, ali će provjeriti”.

Ta provjera nikada nije objelodanjena, ni poslije Đorđevićeve smrti 2014. godine, niti se danas Ministarstvo pravde Srbije želi zvanično izjasniti. Brojne eparhije SPC u regionu su se odavno registrovale u tamošnjim državama. U Sloveniji je Mitropolija zagrebačko-ljubljanska SPC upisana 1976. godine u Registar pod brojem pet. U Hrvatskoj Mitropolija zagrebačko-ljubljanska je prijavlila svoje organizacione jedinice eparhije,, parohije i dobila evidencioni broj 41, nakon donošenj a Zakona o položaju vjerskih zajednica u Hrvatskoj i potpisivanja Ugovora sa Vladom Hrvatske 2002. U Mađarskoj je Budimska eparhija upisana 2011. U registar pod brojem sedam, a u Rumuniji je Srpska pravoslavna eparhija upisana pod brojem dva, 2006. godine…

Na kraju, u Srbiji je Srpska pravoslavna crkva upisana u registar pod brojem jedan, nakon donošenja novog Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama 2006.

BAJKA O KONTINUITETU

U Crnoj Gori, međutim, SPC odbija da se registruje, navodno zbog toga što bi tim upisom, kako je to kazao mitropolit Amfilohije, “bila tretirana kao nova crkva i negiralo bi se osamstogodišnje postojanje crkve koja je stvorila Crnu Goru”.

Da je to osnovni motiv SPC potvrđuje i Draško Đenović, srpski vjerski analitičar.

“Crkva smatra da bi nova registracija značila da do sada ona nije bila registrovana, da ne postoji pravni tok, kao da je nova vjerska zajednica. Novom registracijom ispalo bi da država daje legitimitet SPC”, kaže Đenović.

On napominje da u Srbiji SPC i Katolička crkva, uz još pet tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica nijesu registrovane po zakonu iz 2006. godine nego je po tom zakonu prepoznato njihovo istorijsko djelovanje i one nijesu prolazile proceduru registracije.

No, i crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti ne traži upis “novih vjerskih zajednica”, već je registracija preduslov za potpisivanje takozvanog temeljnog ugovora koji su već potpisale Katolička crkva i Islamska zajednica u Crnoj Gori. Činjenica da SPC u Crnoj Gori uporno odbija da se upiše u crnogorski registar, a istovremeno je upisana u Srbiji, najbolji je dokaz da problem nije u Zakonu, već u nepoštovanju ili neprihvatanju postojanja nezavisne države Crne Gore.