Moć koju je ova kriminalna grupa imala godinama u Srbiji, surovost egzekucije, dugačak spisak ličnosti iz javnog života, vlasnika ugostiteljskih objekata koje su ovi kriminalci reketirali i sve to naočigled policije i ostalih državnih organa nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Kada se u beogradskim “Večernjim novostima” prošlog vikenda pojavio naslov “Velja Nevolja išao kod Zvicera zbog Mila Đukanovića tražili pomoć Belivuka za izbore u Nikšiću” bilo je jasno da je neko odlučio da slučaj hapšenja ovog kriminalca i medijski spinuje u pravcu koji bi trebalo da našteti DPS-u na predstojećim lokalnim izborima u Nikšiću.

Ovaj bizarni spin i nije tako neočekivan ako se uzme u obzir da se vladajuća stranka u Srbiji SNS Aleksandra Vučića ovoga puta veoma otvoreno umiješala u izborni proces u tom gradu i poslala ljude, a mnogi tvrde i novac, koji “ravnopravno” učestvuju u predizbornoj kampanji u Nikšiću.

Ovaj spin “Novosti” iskoristila je URA Dritana Abazovića i prozvala najveću opozicionu stranku.

Iz DPS je stigao odgovor da je URA privezak srpskih bezbjednosnih službi i njima bliskih tabloida. Posebno je spočitano Abazoviću koji formalno predstavlja koordinatora bezbjednosnog sektora u Vladi Crne Gore da su mu izvori informacija srpski tabloidi.

Zanimljivo je da je ovaj spin obavještajnog podzemlja dodijeljen baš “Večernjim novostima”, čiji je urednik Milorad Vućelić, inače predsjednik FK “Partizan” baš tog dana u policiji morao da objašnjava svoje veza sa kriminalcem Belivukom.

Ova kriminalna grupa, po svemu sudeći, bila je odlično povezana sa upravom Partizana, a kako se navodi u medijima, Belivuk je od uprave kluba primao i platu od čak pet hiljada maraka.

Ovaj kriminalac je imao očigledno odlične veze u svim strukturama države, posebno u policiji i tužilaštvu.

Opozicione partije u Srbiji navode da je Belivuk bio blizak i krugovima oko predsjednika Srbije, neki navode i da je čak učestvovao neformalno kao neka vrsta obezbjeđenja na inauguraciji Aleksandra Vučića.

Očigledno je Velja Nevolja mnoge iz sistema države doveo u gadnu nevolju. Pitanja se sama nameću: ko su korumpirani državni funkcioneri kojisu štitili Belivuka, da li krivica seže do samog vrha policije, odnosno tadašnjeg ministra Nebojše Stefanovića. Ko je postavio Dijanu Hrkalović, smijenjenu državnu sekretarku MUP-a koja se povezuje sa Belivukom, na tako visoku poziciju?

Dok javnost čeka odgovore na čitav niz neprijatnih pitanja, tabloidi i novinari bliski obavještajnim strukturama pokušavaju da pomjere fokus priče i prebace je u tuđe dvorište. A gdje bi drugo nego u susjedno, crnogorsko, u koje već više od pet godina kontinuirano istovaraju svoj tabloidni otpad, u cilju opsesivne borbe protiv Mila Đukanovića i partije koju predvodi.

Sve je počelo tako što je prije dvije nedjelje Vojislav Sešelj, zadužen za spinove koji su i za tabloide ipak pretjerani, lansirao “saznanje” da “Milo Đukanović hoće da ubije Vučića”. Pošto ova besmislica nije ni u beogradskim medijima privukla pažnju razrađen je plan B. Hapšenje Belivuka i činjenica da je on izvjesno vrijeme boravio u Crnoj Gori, u društvu pripadnika kavačkog klana, kao i to što je spriječeno njegovo ubistvo u našoj državi, bili su dobra osnova za razradu priče. To što se kockice nijesu slagale sa realnim stanjem nikoga nije zabrinulo.

Nakon već pomenutih “Novosti” i Vučeliča, dan kasnije, u jednoj emisiji urednik Informera Dragan J. Vučićević, udarna tabloidna pesnica, iznio je svoja “saznanja” da je Belivuka u Crnoj Gori čuvala ANB jer im je “on za nešto trebao”?! U prvom trenutku, činilo se da će ovu tezu potkrijepiti podatkom da je trenutno na čelu ove službe Dejan Vukšić, inače advokat kavačkog klana, i da će na tim osnovama graditi priču…

Međutim, Vučićević je dalje razrađivao tezu i to na takav način da bi neupućeni gledalac mogao da shvati da se vlast u Crnoj Gori uopšte nije promijenila. Nema veze što nema uzročno-posljedične veze i logike, nema veze što Đukanovićevi politički oponenti upravljaju ANB, to Vučićevića nije omelo da dođe do zaključka da sve ima veze sa predsjednikom Crne Gore. Sve po oprobanom propagandnom receptu: ako ne odgovara činjenicima, to gore po činjenice.

Nakon Vučićevićeve ofanzive, uslijedila je tabloidna razrada. Ipak, primjetno je da se ova nebulozna teorija data prvo Šešelju, a kasnije uredniku Informera na razradu i spinovanje učinila čak i “tradicionalnim” tabloidima kao sumanuta. Zato su je preuzeli opskurni portali, niže čitanosti i popularnosti, a za glavnog spinera ove nebuloze regrutovan je jedan novosonovani tabloid koji je prije tri dana na naslovnicu stavio priču da su “Milovi ljudi poslali snajper za ubistvo Vučića”.

Poznavaocima beogradske tabloidne scene bilo je jasno da je lansiranje ovakvih izmišljotina imalo za cilj da se bar malo skrene fokus sa gorućih pitanja koje je otvorilo hapšenje Belivuka, ali i da se usput kolateralno nanese i šteta Đukanoviću. Ako uzmemo u obzir nervoznu izjavu Aleksandra Vučića o “velikocrnogorskom nacionalizmu” i “antisrpskoj histeriji” kao odgovor na Đukanovićev nedavni intervju, moguća je teorija da je ova priča o vezama Đukanovića i uhapšenog kriminalca puštena iz bijesa i kao vid osvete. Cilj je nanijeti političku štetu pred važne nikšićke izbore.

Konferencija za novinare lidera DF pokazala je da su i oni pored Šešelja i Vučićevića dobili domaći zadatak da razrađuju ovu besmislicu. Ipak, kada su sramežljivo spomenuli na konferenciji za novinare elemente ove teorije o vezi sa vođom navijača Partizana sa Đukanovićem, činilo se da je i njima malo neprijatno. Ali zadatak je zadatak.