DEMISTIFIKACIJA Mandićevog krečenja istorije: Đurišićev gvozdeni puk na Krnovu branio položaje nacista 

DEMISTIFIKACIJA Mandićevog krečenja istorije: Đurišićev gvozdeni puk na Krnovu branio položaje nacista 

S Rastoder

14/10/2025

11:16

U Crnoj Gori se, pod parolom kulture sjećanja i nacionalnog pomirenja, ubrzano proizvodi nova verzija prošlosti. U toj verziji, četničke formacije postaju “golobradi mladići” koji su “stradali od bratske ruke, nenaoružani i ne opalivši metak”, dok su partizani svedeni na krvnika bez istorije i konteksta. Najnovija tačka te kampanje je Krnovo. Tamo su, na parastosu koji je služio mitropolit budimljansko-nikšićki, vijenac položili crkveni i politički prvaci, a predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić poručio da je “preko 300” maloljetnika pobijeno, “ne opalivši metka”, jer su “vjerovali u zapadne saveznike i kraljevinu”.

Šta se zaista dešavalo u avgustu 1944. 

U avgustu 1944. na prostoru Nikšića i Šavnika traje njemačka operacija Rubezahl (Durmitorska), zamišljena da razbije NOVJ i osigura njemačke komunikacije. Četničke jedinice Pavla Đurišića djeluju kao pomoćne snage njemačkog aparata. 

U istim danima, 22–23. avgusta, na improvizovanom uzletištu Brezna saveznička avijacija evakuiše oko 1.000 ranjenika NOVJ. Taj koridor brane jedinice NOVJ, uključujući 7. crnogorsku omladinsku brigadu.  

Na platou Krnova, podno kote 1612 na Ćeranića gori, utvrđen je 8. gvozdeni puk Pavla Đurišića. Naspram njega, 7. crnogorska brigada (u sastavu 3. udarne divizije, pod tada potpukovnikom Nikom Strugarom) dobija naređenja za utvrđivanje i ofanzivna dejstva na sektoru Krnovo–Šavnik. Noćni juriš 24/25. avgusta ne donosi proboj, 25. avgusta 1944. slijedi snažan napad NOVJ kojim je 8. puk razbijen. Oko 250 poginulih i oko 200 zarobljenih, ostatak osut i nesposoban za borbu, navode tadašnji izvještaji.  

Drugim riječima, ovo je bila bitka regularnih formacija u ratu protiv okupatora i njegovih pomagača. Ne bratoubilački pokolj nad nevinim dječacima, kako to reče četnički vojvoda ogrnut evropskom zastavom. 

Demistifikacija u pet činova 

Da bi demistifikovali Mandićevo krečenje istorije navedimo pet netačnih tvrdnji u njegovom govoru. 

MANDIĆ: Nenaoružani, ne opalivši metka. 

ČINJENICE: Na Krnovu je stajala ukopana i utvrđena formacija, puk, koji drži položaje i vodi borbu. To je definicija naoružanog i vojno organizovanog subjekta, ne skup civila. 

MANDIĆ: Golobradi, većinski maloljetni. 

ČINJENICE: Čak i da je dio vojnika bio mlad, to ih ne pretvara u civile. Četničke jedinice su u tom trenutku operativni saveznik njemačke ofanzive, sa komandnom strukturom, položajima i zadatkom. 

MANDIĆ: Vjerovali u zapadne saveznike i kraljevinu. 

ČINJENICE: Saveznička avijacija tih dana spašava ranjenike NOVJ, a savezničke misije su uz partizane. To što se neko zaklinje u kraljevinu 1944. ne znači da je na strani saveznika. Politika Alijanse je u tom trenutku nedvosmisleno pro­partizanska. 

MANDIĆ: Zločin bratoubilaštvom oboljele domovine. 

Bratoubilaštvo kao etiketa briše ključnu liniju. ko sarađuje sa okupatorom, učestvuje u okupaciji. Uklanjanjem okupatora iz jednačine, partizanska borba se moralno i istorijski amputira. 

MANDIĆ: Kultura sjećanja jednako parastos jednoj strani. 

Kultura sjećanja ne počiva na ritualnoj rehabilitaciji kolaboracije, nego na utvrdivim činjenicama, na žrtvama nacizma i fašizma, na imenima i okolnostima, bez selektivnog suzaštva. 

SPC kao ritualni motor politike zaborava 

Srpska pravoslavna crkva, kroz ovakve parastose, preuzima sakralnu ulogu u politici revizije. Liturgijski okvir se koristi da moralno izjednači pokret otpora i kolaboraciju. Umjesto da čuva sjećanje na civilne žrtve i stradale od fašizma, crkva u tom formatu krsti vojni poraz saveznika okupatora u nevinost. Time se ratni cilj četnika, a to je odbrana njemačke operacije i ratna posljedica – poraz Đurišićevog puka na frontu, pokušavaju prepakovati u moralnu bajku. 

Predsjednik Skupštine, četnički vojvoda Mandić, želi biti evropejac i pomiritelj, ali zaboravlja da evropska kultura sjećanja ima sasvim konkretan smisao, a to je suočavanje sa prošlošću, jasno imenovanje fašizma, nacizma i njihovih pomagača, rehabilitacija žrtava, a ne rehabilitacija kolaboranata. U evropskim demokratskim praksama, ne relativizuje se antifašizam, niti se izjednačava sa onima koji su pomagali okupatoru.  

Krnovo je, zapravo, lakmus i pokazuje ko zaista razumije Evropu i ko je spreman da prošlost gleda pravo u oči. Evropske vrijednosti nbikako ne stoje pod barjak revizionizma.  

Parastos nije problem već priča koja ide uz tu ceremoniju. A priči koja briše okupatora i kolaboraciju  nasuprot dokumentima, imenima, kartama i datumu, nije mjesto u državničkom govoru, niti u udžbeniku, niti u kulturi sjećanja. 

Izvor (naslovna fotografija): X

Ostavite komentar

Komentari (0)

X