On ukazuje da se u demokratskim političkim sistemima mjesto predsjednika parlamenta ne smatra posebno uticajnim, te da se u vestminsterskoj tradiciji ni ne naziva predsjedničkim nego „speakerskim. Kako dodaje, u britanskom parlamentu speaker kad je jednom izabran na funkciju ostaje na njoj bez obzira je li na vlasti „njegova” stranka ili ona konkurentska, dok god je ponovno biran u svojom izbornoj jedinici za zastupnika.

„U tradiciji kojoj pripada Crna Gora, nema govora o tome da bi predsjednik parlamenta djelovao kao politički neutralna osoba, da bi potiskivao lične stavove u ime saglasnosti, da bi se izuzimao od glasanja kad god je to moguće“, ističe Đenero.

Mandić dobio poziciju gospodara procedure
Sagovornik Analitike stava kaže da je Mandić u ruke dobio poziciju – gospodara procedure.

„On može odrediti kad će se sastajati parlament i o čemu će odlučivati. Valja se sjetiti samo što je njegov stranački drugi Strahinja Bulajić radio, formalno kao potpredsjednik Skupštine, u razdoblju nakon što je smijenjen Aleksa Bečić, pa do trenutka kad je pritisnut aferom koju je razotkrila ANB, a objavili je slobodni mediji (najprije list Pobjeda), kad su otkriveni njegovi kontakti sa ruskom SVR, pa će biti jasno što je moguće očekivati od Mandića“, ističe Đenero.

Valja, kaže, znati da danas više nema šansi da bi profesionalci u sistemu nacionalne bezbjednosti radili svoj posao, kao što su ga radili tada, uprkos opstrukciji tadašnjeg direktora ANB, a sadašnjeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost predsjednika Milatovića.

„Baš kao što valja očekivati da će udar novog režima biti usmjeren prije svega na razaranje za njih opasnih slobodnih medija u Crnoj Gori, jer bez autonomnih medija, nema niti društva, niti opozicije, niti obrane autonomnih institucija države i društva“, objašnjava Đenero.

Puka prevara
Stava je i da je to što naivni ili zlonamjerni danas tvrde da Crna Gora dobija proevropsku vladu, a koja zavisi od podrške protivevropskih snaga u parlamentu, posljedica „inovativnog tumačenja crvenih linija” koje su definisali crnogorski euroatlantski partneri, od strane dvojca Milatović-Spajić, te da je riječ, ističe, o pukoj prevari.

„Svakome ko razumije političke procese jasno je da time što su dobili 40 % mjesta u administraciji, što je dogovor da će nakon rekonstrukcije vlade dobiti i četiri ministarstva i potpredsjedničko mjesto u vladi, te što je u njihovim rukama kontrola procedure, bivši DF ima poziciju ključne stranke vladajuće koalicije, a Mandić, kao stvarni ključni igrač Moskve i Beograda u Crnoj Gori, položaj ključnog čovjeka novog režima koji se uspostavlja“, izričit je Đenero.

Već je, kako napominje, uočljivo kako je Mandićeva „zadnja”, pa je on prihvatio Spajićev manevar o odlaganju popisa stanovništva, kako bi se smanjilo nezadovoljstvo suverenističke javnosti i međunarodnih institucija, ali je vrlo autoritarno rekao kad popis mora započeti, ne obazirući se na to je li do tada moguće otkloniti nedostatke koji popis kompromituju kao nelegitiman.

„Jednako će biti i sa svim evropskim temama. To znači da će proces pristupnih reformi biti još dublje zamrznut nego što je bio s Krivokapićevom i Abazovićevom administracijom, a one štete koje su napravljene crnogorskom članstvu u NATO savezu, Vukšićevim narušavanjem procedure upravljanja klasificiranim podacima koje je Crna Gora kao članica dobivala od prijateljskih službi i savezničkih država, danas se ne mogu ponoviti, jer nakon smjenjivanja dr Kentere u ANB, Crna Gora i onako više ne dobije relevantne podatke iz strukture NATO saveza i nije članica NATO u „punom formatu”, smatra Đenero.

Uspješnost otpora zavisiće od niza preduslova
Sagovornik Analitike stava je i da je Tonino Picula u pravu kad govori o snazi otpora crnogorskog državotvornog projekta.

„Međutim, valja znati da rezultate građanskog otpora ne treba očekivati niti brzo, niti se nadati njihovoj spektakularnosti“, napominje Đenero.

Prema njegovim riječima, najgore što se po crnogorsku državnost moglo raditi, jeste ono je što je radio Dritan Abazović naklapanjima o dva nacionalizmima i pokušajem da se odnosi kontaminiraju maglom, a u korist protivnika ideje suverene i samostalne Crne Gore.

„Sada, kad onima koji nastoje oteti crnogorsku državnost Abazovićeve magle više ne trebaju, odnosi su jasniji. Zato vjerujem da će otpor Mandićevom režimu u kojem će Spajićeva i Milatovićeva uloga biti upravo onakva kakva je bila Abazovićeva, dakle uloga figura, a ne aktera i donosilaca odluka, biti snažniji i „strastveniji”, nego što je bio otpor razarajućim administracijama Krivokapića i Abazovića“, kaže Đenero.

Međutim, kako dodaje, relevantnost i uspješnost tog otpora zavisiće od preduslova koje crnogorski suverenistički korpus mora obezbijediti.

„Ponajprije, silno je važno očuvati ključne suverenističke parlamentarne stranke i ne dozvoliti da Mandić i njegova kamarila naprave ono što je njihov gospodar Vučić napravio u Srbiji, razorivši Demokratsku stranku, atomizirajući opoziciju i isključivši demokratsku Srbiju iz parlamentarnog života zemlje“, ističe Đenero.

Poručuje da valja štititi institucije demokratskog društva, osigurati prostor za prijateljsku i ravnopravnu saradnju svih građana zainteresovanihza očuvanje državnosti i demokratske političke kulture, a to, kaže, bez nezavisnog građanskog društva nije moguće.

„I na kraju, ali posebno važno, silno je bitno očuvati slobodne medije u Crnoj Gori, koji su od avgusta 2020. do danas bili najvažnija zaštita kakve-takve demokratske perspektive Crne Gore. I valja biti svjestan da Mandić i njegovi sljedbenici u sistem ulaze s putinovskim i vučićevskim know-howom, da jako dobro znaju da je napad na ove tri tačke za njih ključan, žele li osigurati nesmetanu autoritarnu vlast i neometano sprovođenje svoje političke misije, zadataka koje su im njihove dvije centrale zadale“, upozorava Đenero.

Okolina CG u nedovoljnoj mjeri vidi značenje suverenističke ideje
Sagovornika Analitike pitali smo i kakvu „sudbinu“ predviđa Vladi Milojka Spajića.

„Moj dragi profesor kad je govorio o perspektivama totalitarnih režima, rado je znao da kaže: „A, to ne može trajati dugo, to ne može trajati niti 100 godina”. Mislim da se javnost u Crnoj Gori mora osloboditi uvjerenja kako su oni koji su preuzeli vlast nesposobni da upravljaju javnim politikama, kako su njihove razlike duboke i kako će se ta koalicija sama od sebe raspasti“, kaže Đenero.

Istina je, dodaje on, da ekipa koja je na vlasti od 2020, u različitim formama, nema ni kapaciteta ni znanja za upravljanje javnim politikama.

„Međutim, to nije ono što će ih u kratkom razdoblju srušiti s vlasti. Njihov će cilj biti u što kraćem razdoblju razoriti slobodne medije, ono što je ostalo od autonomije javne uprave, blokirati opoziciju i rastakati civilno društvo, vjerojatno i nastavkom sprovođenja politike formiranjem kojekakvih GONGO i MANGO (nevladinih organizacija iza kojih stoji država ili mafija)“, podvlači Đenero.

Mandićeva vlast oslanjaće se, smatra naš sagovornik, na „odličnike” iz svojih redova, kakav je Milo Božović, gradonačelnik Budve na službenom putu.

„Jačanjem lokalnih silnika upletenih u najmutnije poslove obrazac je kojim se osigurava stabilnost centralne vlasti. Dodatno će se nastojati izolovati uporišta suverenizma i pretvoriti ih u džepove, a onda ih antagonizovati, kao što su pripadnici ovih ideologija i dosad antagonizovali na primjer Cetinje“, navodi Đenero.

Jasno je, ističe on, da je crnogorska državna ideja snažna i istorijski utemeljena, te da je drugorazredni akteri kakvi su na sceni ne mogu dugoročno zatrijeti ali, kako dodaje, pred crnogorskim suverenistima stoji dug i težak period odbrane njihovih vrijednosti.

„Problem je što okolina Crne Gore u nedovoljnoj mjeri vidi značenje crnogorske suverenističke demokratske ideje za demokratizaciju susjedstva Evropske unije, pa izostaje jasna i snažna podrška crnogorskim suverenistima, i to uprkos tome što se evropske i euroatlantske strukture počinju užasavati od stanja koje uspostavlja ruska i srpska politička i agenturna mreža u Crnoj Gori“, ocjenjuje Đenero.

Spajićev ekspoze razočaravajuć i otrežnjujuć
Đenero se osvrnuo i na ekspoze novoizabranog premijera Crne Gore, ocijenivši da je malo koji dokument viđen u zadnje vrijeme tako razočaravajuć i otrežnjujuć.

Ukazuje da upada u oči da je pisan na nivou opštih mjesta i političkih fraza i da u njemu uglavnom nema naznaka budućih javnih politika koje namjerava da sprovoditi sa svojom vladom.

„Posebno se to odnosi na pristupne pregovore s EU. Tek u dva poglavlja, Spajićev je ekspoze vrlo jasan i morao bi biti zabrinjavajući za evropsko susjedstvo i euroatlantske partnere. Vrlo je jasno, kad je riječ o odnosu prema NATO savezu, da nova vlada neće rješavati ono što je najveći problem Crne Gore, dakle pitanje njene premreženosti uticajem ruske obavještajne službe SVR i obavještajaca BIA iz Srbije. Nema govora o vraćanju standarda poštovanja procedura pristupanja klasifikovanim podacima, što znači da Crna Gora i dalje neće uživati elementarno povjerenje partnera u NATO, kad je u pitanju međusobno dijeljenje važnih bezbjednosnih informacija“, uočava Đenero.

Uostalom, kako dodaje, akter koji je započeo razaranje standarda unutar ANB, Dejan Vukšić, koji je sada savjetnik predsjednika za nacionalnu bezbjednost, ali mu je osigurano i mjesto u Vijeću za nacionalnu bezbjednost, koje je prema crnogorskom sistemu potpuno u nadležnosti Vlade, a ne predsjednika.

„Jasno je da će parlamentarni odbor za nacionalnu bezbjednost ostati, kao i u vrijeme Krivokapićeve vlade, kanal evazije informacija iz sistema nacionalne bezbjednosto. U ekspozeu Spajić nabraja fraze o jačanju odbrambene snage Crne Gore, ali vitalni problem crnogorske nacionalne bezbjednosti ne spominje“, ukazuje Đenero.

Jednako tako, ističe sagovornik Analitike, nespominjanjem vitalne stvari postupa i u dijelu koji govori o energetskoj politici.

„Naime, od formiranja Krivokapićeve administracije do danas Crna Gora blokira projekt izgradnje kraka gasovoda TAP, od Albanije prema Hrvatskoj, iz koje bi se kod Imotskog trebao povezati s interkonekcijom za BiH, odnosno federaciju, čime bi se BiH izvukla iz ruskih energetskih makaze. Projekt izgradnje ovog krila TAP-a stoji zato što se Crna Gora nije priključila zajedničkom poduzeću koje su osnovale države na tom plinskom pravcu, radi izgradnje plinovoda, iako je prije nekoliko mjeseci Abazovićeva vlada obećala da će se Crna Gora uskoro priključiti projektu. Spajić govori o dekarbonizaciji, a nespominjanjem gasovoda TAP jasno najavljuje da mu on nije u programu“, ističe Đenero.

Prema njegovim riječima, sve što Spajić govori o Evropskoj uniji i procesu pridruživanja na vrlo je uopštenom nivou.

„Frazira o EU kao zajednici različitosti, a uopšte ne govori o standardizaciji, usvajanju acquisa u pravni poredak Crne Gore i o pretpristupnim reformama. Pitanje vladavine prava svodi na izbor nedostajućih pravosudnih funkcionara i prednost svoje koalicije svodi na to da ona ima kapacitete izabrati nedostajuće sudske funkcionere dostatnom parlamentarnom većinom“, zaključuje Đenero.