Đukanović je odgovorio i na pitanje Avaza vezano za trenutne odnose BiH i Crne Gore te koliko može negativno utjecati kada se odmah nakon prvostepene presude Miloradu Dodiku, u Banjoj Luci pojavio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić i relativizira rad pravosudnih institucija BiH.
“Govorio sam u prethodnom dijelu našeg susreta da je savremena Crna Gora prilično zapljusnuta talasom nacionalističke politike, da je važan dio aktuelne vladajuće koalicije grupa partija koje su u kontinuitetu protogonisti velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori. Nažalost, oni nisu samo dio koalicije, nego njen dominatan dio, zahvaljujući neiskustva ostatka te koalicije”, kazao je Đukanović.Ističe da ga ne iznenađuje ta neodgovornost da oni i u BiH podstiču politike koje dovode u pitanje opstanak BiH.
“To je veoma neodgovorno, jer ukoliko bi se obnovila nestabilnost BiH, to bi dovelo do katastrofalnih posljedica u kompletnom regionu. Sve što mogu da kažem je da i u Crnoj Gori i ovdje, zapravimo želimo da se što prije završi ova dionica političkog života Crne Gore, da se stvore uslovi za ponovni dolazak na vlast odgovorne politike koja će s BiH i ostalim susjedima gradi odnose prijateljstva i međudržavne saradnje”, istakao je Đukanović.
Crna Gora više nego ikad zapljusnuta uticajima velikosrpskog nacionalizma
“Čini mi se da je dodatno zamagljena evropska perspektiva svih zemalja regiona. Odgovornost za to je na obje strane – ima nedovoljno odlučnosti EU da nastavi ujedinjenje Evrope, a na drugoj strani i zbog zapostavljanja reformskog posla regiona”, kazao je Đukanović.
U međuvremenu je, ocjenjuje, došlo i do pogoršanja geopolitičkih odnosa.
“Rekao bih da je trenutno prisutan i deficit pažnje za naš region. Postoje naslijeđeni problemi koji ovaj region drže na značajnoj zaostalosti u odnosu na Evropu. Puno je izazova, puno je posla i puno će zavisiti od geopolitičkog raspleta. Imali smo dugo vremena privilegiju da od kraja Hladnog rata imamo stabilne geopolitičke odnose, a sada prisustvujemo rađanju nekog novog geopolitičkog poretka”, poručio je Đukanović.
Što se tiče odnosa Crne Gore i BiH, oni su imali različite faze.
“Sjetićemo se i ranih 90-ih, sjetićemo se i nesumnjivih grešaka u politici Crne Gore, ali sjetićemo se i da je Crna Gora vrlo brzo stala na pravo stanovište i nastavila da gradi dobrosusjedske odnose i postala faktor stabilnosti u regionu, između ostalog i zbog uspješnog referenduma koji je realiziran. To je bila druga etapa, u vrijeme euroentuzijazma”, ističe Đukanović.
Prema njegovim riječima, zahvaljujući zastoju u procesu evropskog pridruživanja, došlo je i do pogoršanja dobrosusjedskih odnosa.
“Kada nemamo dobru dinamu na evropskom putu, onda vaskrsnu nacionalizmi koji ruše dobrosusjedske odnose. Crna Gora je više nego ikad zapljusnuta uticajima velikosrpskog nacionalizma, zahvaljujući tome mislim da su se pokvarili dobrosusjedski odnosi, uključujući odnose s BiH i Hrvatskom”, ističe Đukanović.
1990-ih Crna Gora je raspad Jugoslavije dočekala nespremno, to je bio razlog nekih grešaka
Đukanović je kazao da je prošlo kratko vrijeme od rata i da stoga ta tema povlači dosta subjektivnosti i politikanstva.
“Namjerno krećem od toga, jer je, vrlo vjerovatno, i kod mene prisutan subjektivizam. Teško da mogu, koliko god htio, mogu do kraja biti objektivan. Završio sam političku karijeru i njoj sam ostvario, nemam interes da prećutkujem nešto što vidim. Imam svoja zapažanja i reći ću ih bez obzira svidjela se nekome ili ne, naveo je Đukanović.
Crna Gora je, dodaje, raspad Jugoslavije dočekala nespremno, a misli da su dva razloga za to.
“Mislim da se nije razmišljalo da može doći do raspada Jugoslavije. Kasnije kada sam razgovarao s Kučanom, Mesićem, shvatio sam da su oni ranije razumjeli da to može biti epilog i pripremali su se za to, mi nismo. Drugi razlog je to što se u Crnoj Gori tada desila smjena rukovodstva na način da nije baš primjeren, kroz revolucionarne promjene van institucija”, rekao je Đukanović.
Kazao je da su otišli ljudi koji nisu to zaslužili i Crna Gora je ostala bez političke mudrosti.
“Slovenija je imala Kučana, Makedonija Gligorova, Hrvatska i Mesića i Tuđmana, to su bili ljudi koji su predstavljali stožer državne politike u presudnom vremenu. Kod nas bili ljudi bez političkog iskustva i s malo životnog iskustva”, ističe Đukanović.
Podsjeća da je s 29 godina postao premijer.
“Neiskusna nova državna politika Crne Gore je u tom trenutku vjerovala da treba braniti Jugoslaviju. Pokazalo se brzo da se ispred odbrane Jugoslavije pojavio velikosrpski nacionalizam. Institucije JNA su zloupotrebljene, a Crna Gora se trijeznila i iz mjeseca u mjesec manje bila u greškama, a sve više na pravom političkom stanovištu. Jedni ljudi kažu da smo propustili priliku da još tada postanemo nezavisni, a drugi kažu da bi tada Crna Gora postala veća klanica nego što je to kasnije bila BiH. Nisu ovi drugi daleko od istine. Ako se sjetite šta se dogodilo devet kasnije, kada su formirane paravojne formacije, kada su htjeli da pohapse sve koji nisu htjeli da slijepo slušaju naloge civilne i vojne vlasti iz Beograda, možete onda da mislite šta bi uradili 1990. godine. Beograd Crnu Goru smatra svojim prirodnim pravom i spreman je bio tada da uradi najdrastičnije poduhvate kako bi ostvario cilj”, istakao je Đukanović.
Na pitanje da li je Srbija faktor stabilnosti ili uzrok tenzija, kazao je da bi svi pozdravili kada bi vidjeli da Srbija čvrsto staje na put evropskog razvoja, jer bi to značilo popravljanje dobrosusjedskih odnosa.
“Crna Gora zbog svojih veza ima dobro razumijevanje političkih prilika u Srbiji i želju da pomogne. Sjetićete se da je metastaza Miloševićeve politike u Srbiji, bila da oni koji su tražili alternativu njegovim politikama morali seliti u Crnu Goru. To je rađeno iz dobrih emocija i iz vjerovanja da kada tu ne bude Miloševića, da će to biti borba za cijeli region. Posljednje iskustvo u Crnoj Gori govori da je ideologija velikosrpskog nacionalizma veoma istrajna. Optužuju nas da smo izmišljena nacija, a onda žele da postave i pitanje šta će tu i Crna Gora”, ističe Đukanović.
Osvrnuo se i na pitanje Otvorenog Balkana.
Preporučeno
“Što se tiče Otvorenog Balkana, Komšić, Osmani i ja smo bili kategorični od prvog dana protiv toga. Nailazili smo na veliko nerazumijevanje i EU i SAD. Nema sumnje da je to formalno ekonomska saradnja, ali to bi institucionaliziralo nadmoć Srbije i Albanije. Morali bi biti naivni da bi povjerovali da bi se u Beogradu ili Prištini zadovoljili ekonomskom nadmoći. Ne, to bi bio institucionalni okvir za stvaranje Velike Srbije ili Velike Albanije, zato smo bili protiv”,zaključio je Đukanović.
Video