Ti ljudi su, kako je kazao Đukanović, bili iskreno okrenuti Jugoslaviji ali su, dodao je, zbog okolnosti koje su uslijedila mijenjali stavove, piše Pobjeda.

“Imali smo odličan tim koji je funkcionisano vrlo koordinirano i koji je bio apsolutno usredsređen na cilj. Drugo je to i vrijeme bilo. Teško da bi smo danas mogli obezbjediti takvu atmosferu kakvu smo imali u tom vremenu. Za razliku od drugih suverenističkih pokreta u regionu koji su bili obilježeni jednonacionalnom energijom u Crnoj Gori je to bila građanska energija. Od prvog dana smo govorili da znamo kakva će nam budućnost biti i da će biti evropska i evroatlantska”, dodao je.

Đukanović navodi i da, kada se analizira sa distance, taj period 2006. bio je najidealniji trenutak za taj put.

“Ne smijemo se opustiti ni na trenutak i pomisliti da će jednom ta velikosrpska pretencioznost na Crnoj Gori utihnuti. Njihovu destrukciju je moguće obezvrijediti isključivo izgradnjom unutrašnjih kapaciteta”, istakao je.

Afera S.Č. je, prema riječima Đukanovića, bio problem koji se pojavio sa jednom “nesrećnom ženom”.

“Ona je odlučila da neke ljude koje je znala optuži da su nasilnici i da je trafikuju. Crna Gora je u toj aferi koju su službe iskonstruisale padala na ispitu”, rekao je bivši premijer na današnjem panelu.

Naglasio je da se Beograd kroz vjekove vješto poigravao crnogorskim “gladnim očima”.

Tako su se, smatra Đukanović, nalazili potomci po Crnoj Gori za kreiranje afera.

“Što se tiče Ranka Krivokapića ja i dalje imam poštovanje prema SDP-u za sve što smo zajedno prošli. Meni je kap prelila času 2015. godine. Sjetićete se šatorskog naselja ispred parlamenta. Baš je to bio trenutak kada Krivokapić i SDP ulaze u oponiranje vladi čiji je dio”, podsjeća Đukanović.

To je opisao kao parlamentarnu destrukciju SDP-a.

“Kad smo sanirali revoluciju na ulici odmah sam rekao da idemo u Skupštinu da povjerimo povjerenje prema vladi koje smo dobili zahvaljujući pozitivnoj Crnoj Gori. Sve vrijeme sam znao da je takva promjena politike SDP-a bila motivisana nevjerovatnom karijerističom ambicijom”, rekao je Đukanović.

Zbog toga je, tvrdi on, došlo i do raspada SDP-a.

Govoreći o crkvi na Rumiji, Đukanović je rekao da nije to što se dogodilo tamo izvela samo Srpska pravoslavna crkva (SPC). Kako je kazao, bila je to više nego logistička podrška Vojske Jugoslavije, “a znamo ko je tom vojskom komandovao”.

“Sve što smo radili sa SPC bilo je kristalno jasno i kristalno javno. Mitropolit Amfilohije je u Srbiji bio osumnjičen da se potpuno prodao Milu, a nije bilo ni riječi o tome. Za slučaj Rumije smo i mi sazali kada se limena crkva spustila na nju”, naveo je.

To, kako je rekao, ostaje pitanje za razmišljanje i za raspravu je li država prema tom pitanju trebala da se odnese kako se inače odnosi prema nelegalnoj gradnji.

“Države brže nastanu i nestanu, a crkveni procesi su mnogo sporiji. Moji razgovori sa mitropolitom Amfilohijem su bili dugi i sadržajni. Poslednji takav razgovor s njim sam vodio neposredno prije njegove smrti”, kazao je Đukanović.

Taj razgovor je, dodaje, počeo zamjeranjem Amfilohija njegovom ateizmu.

“Tokom tog razgovora smo se složili da je Crnogorska crkva bila autokefalna. Tražio sam da mi navede razlog šta će pravoslavlju nauditi da se obnovi crnogorska pravoslavna crkva. Najmanje pet puta sam se vraćao na to pitanje na koje nije odgovorio”, rekao je Đukanović.

Tada mu je, navodi, rekao da je Crna Gora mala država i da ne može opstati van svesrpskog i svepravoslavnog konteksta.

“Dobio sam dva politička odgovora i potvrdu o para ulozi SPC. Mitropolit Amfilofije koliko se god trudio da negira nezavisnu Crnu Goru, moj zaključak je da je on bio tipičan Crnogorac”, zaključio je.

“U Amfilohiju sam vidio stratešku liniju koja je razumijela potrebu Crne Gore i potrebu da crkva ne bude destruktivan faktor”

Bivši crnogorski predsjednik Filip Vujanović takođe je govorio na panelu.

Foto:K.P.-Standard

On je istakao da su naše unutrašnje okolnosti bile apsolutno protiv naše nezavisnosti.

“Imali smo jako loše polazište i snažnu emociju prema Jugoslaviji. Sa tim je trebalo pokazati da Crna Gora treba da bude nezavisna. To nije bilo lako. Smatrao sam da treba postepeno da pokazujemo da je zajednička država nije rješenje. Priznanje samostalnosti u kratkom vremenu bilo je neophodno jer smo se mi kao država nalazili u velikim riziku”, ocijenio je Vujanović.

Istakao je da je bio podvig da nakon četiri nedjelje od referenduma mi budemo u OEBS-u, a nakon pet u UN-u.

“Mislim da je ubistvo Zorana Đinđića bio gubitak i za Crnu Goru i za te procese koji smo mi vodili. Mislim da bi ovaj region bio znatno drugačiji sa Đinđićem”, naveo je.

Većina, kazao je, kroz pitanje crkve tretira poziciju mitropolita Amfilofija.

“Ja sam u njemu vidio stratešku liniju koja je razumijela potrebu Crne Gore i potrebu da crkva ne bude destruktivan faktor. To je bio njegov pristup. Samo pet dana nakon referenduma arhijerejski savjet donosi odluku kojom prihvata rezultate referenduma. Za mene je ta odluka bila podvig uticaja mitropolita Amfilohija. Nakon njega su sve tekovine poništene. Ponovo se stvaraju uslovi da se kroz crkveno pitanje napravi konfrontacija koja Crnoj Gori ne može donijeti nista dobro”, ocijenio je Vujanović.

Što se tiče crkve na Rumiji, dodao je, ni Barska nadbiskupija ni Islamska zajednica nisu bili za rušenje te crkve.

“Moramo da razumijemo da su i oni koji su glasali za državnu zajednicu dio ovoga društva”, istakao je Vujanović.

Bivši šef diplomatije Nebojša Kaluđerović rekao je da smo mi u suštini igrali tri teške “šahovske partije sa ozbiljnim protivnicima”.

“Postići dogovor sa Srbijom je u tom trenutku bila umjetnost”, kazao je on.

Osvrnuvši se na Amfilohija, Kaluđerović je kazao da je on u svim razgovorima koje je vodio sa njim pokazao visoko misljenje prema Đukanoviću.

Bivši šef crnogorske diplomatije i predsjednik CHO-a Miodrag Vlahović rekao je da bez ikakvog pretjerivanja i potrebe da podilazi, misli kako je beogradski sporazum bio majstorski velepotez Mila Đukanovica. Njegova pozicija je, kako je dodao, u tom trenutku bila vizionerska i liderska.

“Crnogorsko rukovodsto je u tom trenutku imalo nesto što ja zovem radikalno strpljenje. Đukanovic je shvatio da mi nismo imali pravo na to da izgubimo referendum. Imali smo nerazumijevanje međunarodne zajednice, ali nam je međunarodni kontekst ustvarni bio naklonjen, jer smo mi kroz to radikalno strpljenje dokazivali da je ta naša ideja moguća i održiva”, naveo je Vlahović.

Veličina Crne Gore je, kako je istakao, u tome što smo mi imali podršku manjinskih naroda.

Đukanović: Crna Gora ima tri vlade

Epilogom slučaja državnog udara Crna Gora je poslala opasnu poruku svim svojim neprijateljima – nagrnite kad hoćte i kojim god povodom jer Crna Gora nema štit, jer nema vlast koja je lojalna državi, kazao je bivši premijer Crne Gore Milo Đukanović.

“To je ozbiljan alarm i ovo ponavljam da stlano razmišljam o tome zbog nase budućnosti”, kazao je Ðukanović na panelu povodom 20 godina nezavisnosti.

Na pitanje gdje se donose odluke o Crnoj Gori Đukanović kaže da je temljno pitanje da li vlast ima integritet da donosi odluke, preciznije da zaštitite nacionalne interse.

“Danas niko ne preuzima odgovornost za donošenje odluka, imate metež i vi nemate Vladu. Odnosno imate tri vlade, jedna brine o integracijama i onome o čemu brine Ministarstvo finansija, druga koja brine što više Crnogoraca pohapsiti i treća vlada gdje se predsjednici parlamenta bavi nacionalnim inžinjeringom”, rekao je Đukanović.

Da bi se drustvo mijenjalo, smatra on, neophodno je liderstvo.

“Ovom nacionalzmu su građani dali legitimitet i na sledecim izborima pamet u glavu”, kazao je Đukanović.